Oružje ide preko Hrvatske. Ništa sporno. Članica smo NATO saveza. Posve legalno. Međutim, gdje završava to oružje je pitanje koje je unijelo nemir prošloga tjedna nakon objave izvješća balkanske mreže istraživačkih novinara kako ono završava u rukama američkih vojnika diljem Bliskog istoka, uključujući i Siriju. Zemlju pod embargom. Naš novinar bio je na Krku, razgovarao s najvećim hrvatskim proizvođačem oružja, ali i sa francuskom novinarkom hrvatskog podrijetla koja je dokazala kako se šverca oružje balkanskom rutom. Nekoliko kalašnjikova prevezla je s krijumčarima u prtljažniku od Albanije do Pariza, rutom dugom 2500 km. Jedan tako prošvercan kalašnjikov iz Hrvatske korišten je u krvavom napadu u Parizu prije dvije godine.

Polijeću s krčkog aerodroma, a navodno slijeću u trenutno najveću ratnu zonu. Sumnju da se vojni teret preko Hrvatske transferira na Bliski istok, između ostalog i prema Siriji, iznijela je Balkanska istraživačka mreža u svom nedavnom izvješću.

'Ono što se u dokumentima vidi jest da Pentagon transferira oružje u Siriju preko Hrvatske i to je novost, to je započelo 2017. godine.

Razgovarali smo s brojnim izvorima uključujući i izvor koje je aktivno uključen u opskrbu naoružanjem i rekao je da je riječki aerodrom važna logistička točka za Pentagon vezano za oružje koje ide u Siriju i Irak uglavnom', prepričava nam Lawrence Marzouk.

Amerikanci su to donedavno radili preko Njemačke. Sada je Hrvatska u glavnoj ulozi, a u Njemačkoj je najavljena istraga zbog sumnje da je oružje završilo u zemljama pod embargom. U posljednjih šest mjeseci, ovakvih je transportnih letova s Krka bilo 14.

'Ne možemo sa sigurnošću reći da oružje koje ide preko riječkog aerodroma ide za siriju, ali morate se zapitati gdje bi drugdje moglo ići? Trenutačno, operacije Pentagona su najintenzivnije u Siriji, nešto malo manje u Iraku, znamo da je oružje koje je isporučeno preko riječkog aerodroma, namijenjeno za specijalne zadaće, a glavna zadaća Pentagona u ovome trenutku je kupovina oružja za Siriju' – prepričava nam Lawrence.

Istraživačka mreža također navodi i veliku zabrinutost lokalnog stanovništva. U izvješću su naveli i konkretno ime i prezime osobe koja je svjedočila transportu i strahu svojih gostiju u kući koju iznajmljuje. Ali u Omišlju za nju nisu nikada čuli. Što zapravo kaže lokalno stanovništvo? Provjerili smo na licu mjesta i naišli na zid šutnje. O ovoj temi ne žele govoriti ili naprosto ništa nisu vidjeli.

Jedna od gospođa kaže: 'Dignu se i odu i to je sve što osobno znam.'

U neznanju očito ne živi ministar obrane. Neizravno je potvrdio da Hrvatska na tom polju surađuje s Amerikancima.

'U okviru partnerstva koristi se hrvatska infrastruktura. Ali ta infrastruktura se koristi po svim međunarodnim sporazumima, programima i to je nešto što partner savezniki prijatelj radi.

'O kakvim pošiljkama je riječ? Kao partner, prijatelj i saveznik vodimo računa da dajemo ljudima tu infrastrukturu sukladno međunarodnim ugovorima i sporazumima' – kaže ministar Krstičević.

No o kakvom je teretu riječ, kome se prevozi i u čijim rukama završava - ministar nije želio otkriti. Hrvatska bi u tom slučaju kršila UN-ovu rezoluciju o trgovini oružjem. Ali šef državne agencije za oružje, to odlučno demantira. Međutim, na naš pismeni upit da nam detaljnije pojasni sve što se odvija na krčkom aerodormu, poslao nam je sljedeći odgovor:

"Strogo odbijam navode o tim konkretnim destinacijama. To su pretpostavke i vjerojatno su neutemeljene i ne stoje. Ne samo amerikanci, svi naši partneri, a i zemlje koje nisu u NATO - u, voze takve robe kroz Hrvatsku i to je bilo i prije. Ja vas uvjeravam da putuju po svim hrvatskim i međunarodnim zakonima i imaju sve dozvole."
IVICA NEKIĆ, predsjednik Uprave agencije Alan

Ali upravo činjenica da se transport odvija, a da je od iste stvari Njemačka odustala, otvara veliki prostor za nagađanja.

Vojni analitičar Igor Tabak kaže kako s jedne strane činjenica je da postoji jedan transportni pravac, koji je bio za zamijetiti. S druge strane, nije razjašnjeno što je njime teklo i nije do kraja jasno kud te robe idu.

Dubravko Gvozdanović kaže kako Hrvatska nije učinila ništa ilegalno. Hrvatska je članica nato pakta, SAD su hrvatski saveznik i Hrvatska svoje resurse, logističke i materijalne pruža svojim saveznicima na uporabu. Ista je priča s aerodromima. Ne treba tu tražiti nekakvu podlogu za ilegalne radnje.

Stručnjaci upozoravaju da je nemoguće iskontrolirati hoće li oružje koje ide iz ili preko Hrvatske završiti u rukama onih kod kojih ne bi smjelo, iako se trgovalo legalnim putem. Prema službenim podacima, Hrvatska u proteklih 5 godina nije izvozila u Siriju, a u Irak je plasirala oružja i opreme u vrijednosti oko 273 milijuna kuna.

Direktor HS Produkta Željko Pavlin kaže kako je trgovina oružjem vrlo kontrolirana djelatnost.

HS produkt jedan je od vodećih hrvatskih proizvođača i izvoznika oružja. Glavninu do 90 posto plasiraju u SAD, a ostatak na europskom i domaćem tržištu, kao i na bliskom istoku.Ali u ratu, a primjer je i Hrvatska koja je bila pod embargom, svatko se snalazi kako zna i umije.

Crno tržište postoji. Pokazala je to i dokazala Vanina Kanban,istraživačka novinarka i autorica dokumentarnog filma Put kalašnjikova. Infiltrirala se u skupinu švercera i ispratila put kalašnjikova koji su iz Albanije stigli u Evropu.

Iako je, kaže, teško ući u trag podrijetla oružja, sasvim je sigurnom da je ovom rutom prokrijumčaren jedan od šest kalašnjikova u terorističkom napadu u Parizu.

Na ilegalnom tržištu vrte se stotine milijuna eura. Na legalnoj trgovini isto su u pitanju vrtoglavi iznosi. No u svemu tome, kažu analitičari, Hrvatska je samo kap u moru.

Krk kao logistička baze Amerike za transfer oružja interesira i hrvatsku oporbu. Saborski Odbor za obranu od ministra Krstičevića zatražio je detaljno izvješće o tome što se, kamo i za koga odvozi.