Svećenik, biskupov tajnik, jedne ga je večeri gurnuo na krevet i seksualno iskoristio. Od tada je prošlo gotovo 20 godina.

Na sudu je svećenik rekao da se toga ne sjeća. Međutim, nakon njega bio je pozvan još jedan svećenik koji je sve znao u to vrijeme. On je pobio njegovu izjavu i rekao da je većina njih znala za slučaj ali su dobili naredbu da o tome moraju šutjeti. I nastavili su šutjeti premda su znali da se dogodilo kazneno djelo. Ljudi koji su se zavjetovali da će ljubiti Boga i bližnjeg.

"Ja sam u sve to skupa sasvim slučajno upetljan. Sve sam na sudu nakon svejdočenja stavio ad acta, nemam potrebe više o tome", govori svjedok. Netom prije razgovora u Provjerenom, taj je isti čovjek održao misu i govorio o ljubavi, istini, pravdi.

Mladić koji izrastao u odraslog muškarca zadnjih 18 godina živi uz pomoć šake tableta svaki dan. Anoniman je bio i prije dvije godine, kada nam je prvi put stao pred kameru i opisao kako mu je osoba kojoj je vjerovao, uništila život.

"Bio je biskupov tajnik, znao me dočekivat u bademantilu, gol ili u kratkim hlačicama. Jednu večer se dogodilo da smo gledali nogomet, ja sam popio malo više piva on je pio nekakav sok od grejpa i kada sam išao na wc, on mi je bio prišao s leđa i gurnuo me na krevet. Dogodilo se to što se dogodilo. Trajalo je svega 2,3 minute", govori mladić.

Kada se sve to događalo, imao je tek 12 godina. Priznao je tada jedino majci.

"I ona je šutjela o tome jedno mjesec dana. I tada sam počinio pokušaj suicida. Popio sam cijelu tablu normabela sa rakijom. Onda sam završio na hitnoj na ispumpavanji u i tada su me smjestili na psihijatriju", govori mladić.

Ni majka niti itko od obitelji nije želio pred kameru. Ona od tada živi na tabletama za smirenje, a otac je doživio tri srčana udara. Ipak, smogli su snage i sve prijavili tadašnjem biskupu.

"To smo prijavli biskupu, tada Srakiću, on se za to ispričao i rekao je da se nada da to neće narušiti naš odnos prema crkvi. Nedugo nakon tog događaja ga je premjestio u malu župu u Vojvodini", govori majka.
Koliko god se sve odvijalo u tajnosti, u malom mjestu se sve brzo dozna, pa tako i za ovaj slučaj. Bilo je čak iprijetnji od strane mještana.

"Rekli su mi da prestanem s tom tužbom zato jer je moja obitelj tu i da je to velika sramota. Rekli su da neću dobro završit", govori.

I nije dobro završilo, ne zbog prijetnji, već zbog proživljenje traume. Nekoliko je puta bio po par mjeseci hosipitaliziran na psihijatriji.

Trebalo je gotovo dva desetljeća da žrtva dobije bilo kakvu zadovoljštinu. Ovog ljeta je sud donio odluku - svećenik je kriv.

"Završilo je tako što je osuđen na godinu dana uvjetno a to je pretvoreno na 6 mjeseci rada i to dva sata na dan za opće dobro. Što je užasno, razočaran sam cijelim sustavom. Kazna je preblaga i žalit ću se na presudu", govori sugovornik.

Presuda je dakle nepravomoćna. Osim žrtve, kako neslužbeno doznajemo, žalit će se i suprotna strana.
Od prvostupanjske presude do danas, našem sugovorniku nitko se nije obratio iz nadbiskupije.
"U svim društvenim institucijam u kojima se događao slično je često bilo slučajeva zataškavanja. I u domovima, i u školama, i u onoj društvenoj instituciji u kojoj se seksulano zlostavljanje najčešće događa a to je djetetova obitelj", govori Stjepka Popović, sociologinja.

Ono što je presudno u cijelom ovom slučaju jest da su osim počinitelja i žrtve za zločin znali mnogi.
"To je tako u crkvenoj hijerarjhiji. Da je netko nešto pokušao reći, naravno da bi dobio sankciju od nadbiskupa", govori nam sugovornik.

Žrtva koja danas ima 31 godinu i dalje ne spava mirno, liječi se. Bez pomoći liječnika, kaže, ne bi funkcionirao. Na sudski proces se odlučio kad je saznao da nije jedini, i da je dotični svećenik slično učinio još jednoj mladoj osobi u drugoj župi. Najtužnije je što sličnih slučajeva ima još, ali su uspješno zataškani.