Kažu, to što je netko silovan ne znači da dijete treba biti kažnjeno. Obrušili su se i na Istanbulsku konveciju i tvrde - to je krinka za uvođenje rodne ideologije.

Kako se rasprava o konvenciji kojoj je svrha zaštititi žene od nasilja kod nas pretvorila u diskusiju o tome hoće li u školama netko manipulirati djecom i pitati ih da biraju svoj spol, odnosno žele li biti dječak ili djevojčica, o tome da će muškarci ulaziti u ženske toalete i konačno, opet rasprava, da se omogući svaki život. Iza takve vrlo vješte retorike kriju se opasne namjere, a to su zabrana pobačaja kao i transfobija.

Sugovornik Noah je filmski redatelj i montažer, muškarac rođen u tijelu žene.

"Roditelji su naravno inzistirali na tome da ja se nekako uklapam u tu žensku rodnu ulogu, jednostavno i kao dijete sam imao inklinaciju ka dječačkim stvarima. Više sam se ponašao i oblačio kao dječak. Igrao sam se tih igara koje su tradicionalno karakteristične za dječake", govori Noah.

Kao odrasla osoba, krenuo je na hormonske terapije. U procesu je da i službeno u dokumentima, postane onim kako se osjeća, muškarcem.

I premda njegova priča zbog okoline koja ga je prihvatila nije toliko traumatična kao ostale, tužan je što ono malo ljudi koji dijele njegove probleme, ne žive spokojno, već u stalnom stresu.

Zbog toga što jesu, ili zbog toga što su učinili - mnogi ih osuđuju, marginaliziraju, pa i preziru. Jednako kao i majke koje odluče ne roditi, odnosno pobaciti dijete.

Ustavni je sud naredio da se donese novi zakon o pobačaju. Ovaj sadašnji star je gotovo 40 godina. Mnoge interesne skupine u njemu vide priliku progurati svoje stavove. Čak i kad su na užas mnogih, osobito udruga koje se bave pravima žena, očito nepoštivanje stečenih prava.

"Zašto bi to dijete bilo kažnjeno radi jednog zločina koji se dogodio? Statistika pokazuje da žene koje jesu silovane imaju manji postotak pobačaja, to su znanstvene činjenice", govori Vice Batarelo, predsjednik Zaklade Vigilare.

"Zaista ne znam otkud takvi podaci. Ženska soba se bavi problematikom seksualnog nasilja prvenstveno silovanja već dulje od 15 godina i mi na takvo istraživanje nismo naišli", odgovara Antonija Hojt Ilić, socijalna pedagoginja Ženska soba, kao odgovor na Batarelovu tvrdnju.

Iako skupina koja zagovara zabranu pobačaja gleda na njega kao na ubojstvo, u pravnom smislu on nije.
"U pravnom smislu pobačaj nije ubojstvo jer u zakonu je definirano samo ubojstvo osobe koja se rodila, žive osobe", objašnjava Ivana Radačić, stručnjakinja za pravo.

"Treba se prisjetiti toga da u zemljama gdje su restriktivni zakoni o pobačaju, smrtnost trudnica je puno veća nego u zemljama koje nemaju restriktiven zakone, o čemu svjedoče mnoge studije svjetske zdravstvene organizacije. Točnije, svake godine 22 mil žena umre od posljednica nesigurnog pobačaja" govori Radačić.

Mnoge će zbog neželjene trudnoće riskirati i vlastit život. Dajući se u ruke svakome. Čak i preko granice.
Posljednja akcija zaklade Vigilare, samo je dodatak na raspravu koju je donijela Istanbulska konvencija. I dok su zemlje susjedstva odavno ratificirale taj dokument, Hrvatska nije, jer se kako tvrdi Ladislav Ilčić, iza njega krije opasna rodna ideologija.

U ženskoj sobi sve to smatraju potpunim promašajem. Kažu fokus je otišao u potpuno krivom smjeru.
Sporan je dio članka tri gdje se govori o rodu. A koji su neki interpretirali drukčije.

"Članak 3 govori da je nasilje nad ženama rodno uvjetovano nasilje. Šta je rodno uvjetovano nasilje? Nasilje u kojemu se žene žrtve samo zato što su žene", govori Anamarija.

Usvajanjem konvencije, tvrde u ženskoj sobi, žene bi dobile potrebnu zaštitu. Sada na cijelu zemlju postoji samo jedna adresa na kojoj žrtve seksualnog nasilja mogu dobiti pomoć. A treba ih najmanje 11.

Oko zabrane pobačaja, neki neće odustati, premda je već i ustavni sud rekao da do potpune zabrane ne može doći.