Najvažnije u cijeloj priči, žrtva je svima postala sporedna. I dogodilo se najgore. Nije mogao podnijeti taj pritisak... doživio je psihički slom. Ponovno je hospitaliziran.

Silovan je bio kao dijete. Sve je opet proživio prošlog tjedna, onog trenutka kada je saznao da je zločin dobio svoju kaznu, ako se to tako uopće može nazvati.

"To je u meni užasno izazvalo bijes, upao sam u maniju i porazbijao pola stana. Završio sam na hospitalizaciji. Ne mogu vjerovati da netko može dirati dijete u 7. ili 8. razredu i za to ne biti osuđen. Najviše u svemu tome razbjesnila me presuda gdje se govori da nije riječ o silovanju, da je jednostavno sam čin napravljen bez pristanka", govori žrtva.

Zašto je slučaj definiran kao odnos bez pristanka, a ne silovanje? Zbog veličine kazne, tvrdi sutkinja Lana Petko Kujundžić, koja je i do 5 godina veća kada je u pitanju silovanje.

Sud je dakle donio nepravomoćnu presudu. Svećenik je kriv. Koje su olakotne okolnosti blage kazne, još nije jasno. No sablazan izaziva činjenica da ovu tajnu nisu znali samo žrtva, nasilnik i Bog, već i mnogi drugi. Oni koji su sve ovo vrijeme šutjeli.

"Neki se jednostavno utope u novom identitetu zlostavljanih."
Svjedok, koji je na sudu priznao da su svi znali za slučaj, i dalje služi kao svećenik.
Prešutjeti ovakvu spoznaju nije samo nemoralno, već i kažnjivo. Premda kazneni zakon za takve predviđa i do tri godine zatvora, praksa govori suprotno.

"Ti su ljudi rijetko svjesni da su učinili nešto pogrešno jer imaju različite mehanizme obrane i sami sebi to objašnjavaju na način koji je njima pristupačan i normalan pod navodinicma. Znaju objašnjavati da su dali više pažnje i ljubavi i približili se tim osobama jer nitko nije vodio računa o njima. To je model kako se približavaju žrtvama, to je taj posebni način", govori Vladimir Grošić, psihijatar specijalist.
Dr. Goršić posljednijih 16 godina radi s odraslima koji su kao djeca doživjeli traume. Počinitelji su, kaže, redovito oni vrlo bliski, oni o kojima djeca ovise.

"Žrtve rijetko o tome govore. Neki se jednostavno utope u novom identitetu zlostavljanih. Nauče s time živjeti", govori dr. Grošić.

Kazna dobrotvornog rada tijekom 6 mjeseci kao odgojna mjera za spolni odnos s maloljetnikom. Ne treba biti pravni stučnjak pa pretpostaviti kakav će to učinak imati!

Premda za njega znaju samo najbliži i ekipa Provjerenog, interes javnosti za slučaj koji je prošli tjedan bio na svim naslovnicama ostavio je posljedice i na njega.

"Najtužnije u svim tim komentarima u medijima jest to što je prozvana moja majka da je kriva jer nije otišla na policiju, uzela pištolj i odreagirala onako kako ljudi već reagiraju. Ona je pala u šok i nije jednostavno mogla. Psihički ju je to pogodilo. Mene je poslala kao dijete koje se ide školovati, koje će jednom postati svećenik, a vratilo se sve suprotno", govori žrtva.

Unatoč preporuci da ne čita sve što ljudi pišu u komentarima, nije izdržao. Čitao je i ponovo završio na liječenju.
"Ne mogu normalno funkcionirati, niti raditi ni živjeti. Cilj je da dječaci koji su sa strane sve to prošli istupe i sve to kažu", govori nam.

Koja po redu je ovo hospitalizacija, ni sam ne zna. Njegov život velikim je dijelom uništen. No nade ima, uvijek, da može i mora bolje. Premda se dosad susreo nekoliko puta s ekipom Provjerenog, i premda se nije libio govoriti, osjetio je potrebu da još nešto kaže. Iz svoje bolesničke postelje na odjelu psihijatrije jedne hrvatske bolnice, napisao je:

"Bilo mi je teško sve ovo prolaziti ponovo, ali sam to učinio zbog toga što presuda treba meni donijeti duhovni mir. Htio sam biti svećenik, nisam dobio pravo na izbor u životu, na izbor i samostalno otkrivanje svoje seksualnosti. Psihički sam uništen, seksualno osjetljiv jer me svačiji dodir podsjeća na taj događaj. Smatram da je potrebno mijenjati zakon za ovakva zlodjela jer su kazne preblage. Da ovime spasimo i jedno dijete, mislim da smo već učinili puno!"