Dok se pripremate na gledanje večerašnjeg spektakla sa Santiago Bernabeua, gdje se sučeljavaju Real i Tottenham, saznajte nešto o jednima od najvažnijih euro trofeja ova dva kluba!

U prvoj četvrtfinalnoj utakmici najelitnijeg klupskog natjecanja na svijetu, Tottenham putuje u Madrid gdje će pokušati izvući povoljan rezultat za londonski uzvrat. I jednima i drugima Liga prvaka je jedino natjecanje koje može „spasiti“ sezonu, posebno Realu, koji je u domaćem prvenstvu za najljućim rivalom Barcelonom zaostao velikih osam bodova. Također, londonski klub u prvenstvu također ne stoji baš najbolje, tako da im je vjerojatno jedina šansa za nastup u Ligi prvaka i sljedeće godine osvajanje ovogodišnjeg izdanja, za što ipak, budimo iskreni, postoje minimalne šanse.

Nakon uvoda, pokušati ćemo vas nakratko vratiti u povijest, te napisati nešto više o dva europska trofeja koje u povijesti ova dva kluba zauzimaju posebna mjesta. Najprije ćemo se osvrnuti na Tottenhamov naslov pobjednika Kupa UEFA iz 1984. godine, a zatim i na Realovu titulu šampiona Lige prvaka 1998. godine, koju je kraljevski klub osvojio nakon pune 32 godine čekanja!

Kao što smo već napomenuli, momčad iz sjevernog Londona svoj je posljednji europski trofej osvojila prije točno 27 godina. Ekipa koju su predvodili Steve Archibald, Garth Crooks, zatim kasniji engleski izbornik Glenn Hoddle te nekadašnji trener zagrebačkog Dinama, Osvaldo Ardilles trofej je osvojila pobijedivši nekoliko europskih velikana, a najteže je dvije utakmice odigrala u polufinalu protiv splitskog Hajduka. Prije Splićana redom su padali irska Drogheda, nizozemski Feyenoord, minhenski Bayern te Austria iz Beča. Došavši na Poljud, Tottenham je poražen 2:1, ali je u uzvratu slavio sa 1:0, što je zbog pravila gostujućeg gola bilo sasvim dovoljno za prolazak u finale. Tamo ih je čekao Anderlecht kojeg su Spursi nakon dvije utakmice završene sa 1:1, pobijedili na ruletu jedanaesteraca.

Iako je najtrofejniji europski klub, madridski Real je na krunu prvaka starog kontinenta morao čekati pune 32 godine. Za to vrijeme, između 1966. i 1988., kroz klub su prolazile igračke veličine poput Emilia Butraguena, Huga Sancheza i Michaela Laudrupa, ali ipak im nitko nije uspio donijeti trofej najbolje europske momčadi. To je pošlo za rukom tek njemačkom stručnjaku Juppu Heynckesu u Amsterdamu 1998. godine protiv Juventusa, o čemu ćemo napisati nešto više malo kasnije. Iako te godine klub u prvenstvu nije briljirao, u Ligi prvaka bila je potpuno druga priča. Skupinu u kojoj su igrali sa Rosenborgom, Portom i Olympiakosom prošli su dosta uvjerljivo, da bi u nokaut fazi, izbacili dva njemačka predstavnika, Bayer Leverkusen ukupnim rezultatom 4:1, te branitelja naslova, dortmundsku Borussiu sa 2:0. U amsterdamskom finalu ih je čekao torinski Juventus, tada najjača ekipa Europe, koje je tada upravo ušla u svoje treće finale zaredom (pobijedili na kraju samo u prvom). U utakmici koja nije bila neka ekstra ljepotica, Real je predvođen Hierrom, Raulom, Seedorfom i ostalima, slavio 1:0, pogotkom crnogorskog genijalca Predraga Mijatovića u 67. minuti. Napomenimo da je dio te ekipe bio i zlatna kopačka francuskog mundijala, Davor Šuker, no on se te sezone kod Heynckesa i nije pretjerano naigrao, za razliku od prethodne, gdje je bio jedan od ključnih igrača Cappelovog Reala.

Još lakše do novosti o omiljenim serijama i emisijama. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju