Rejan na ulicu baci prsten koji joj je dao Miran, ali on je odluči čekati dok ne izađe iz konaka, razgovarati s njom i sve razjasniti.

Odlučni Miran ne odustaje tako lako, čak ni kad ga Firat uvjerava da Rejan neće izaći iz konaka. Osvetoljubiva Azize gledajući u sliku Ahmeta otvori srce riječima: ''Oprosti mi što sam tvoju Gonul dala potomku neprijatelja. Oprosti što sam je slomila ljubavlju koju sam joj umetnula u srce''. Shvaća da najveću nesreću osvetoljubivim postupcima nanosi svojoj unuci Gonul.