Globalnu ekonomiju pokreće potrošnja. A temelj je svake potrošnje mali čovjek, kupac, o kojemu su pametne države poput Njemačke ili Danske itekako vodile računa.

Hrvatska se njima posvećuje tek posredno, preko pomoći poduzetnicima. No, ako obični ljudi nemaju čime kupovati, a uskoro neće imati, ugasit će se i ponuda, dakle tvrtke, usluge i proizvodnja. Ako su poduzetnici zadovoljni državnom pomoći kako tek stoje zaposlenici? Nimalo neizvjesno osiromašenje društava nakon pandemije, ali i sve veći jaz između bogatih i siromašnih u razvijenim državama i bez nje na javnu scenu vraća ideju univerzalnog temeljnog dohotka. Škotska, Španjolska, Kanada, Amerika – sve je više zemlja koje se nakon Finske spremaju isprobati tu ideju ili o njoj razmišljaju. Može li Hrvatska financirati takvu ideju?