Ekološka bomba u srcu Dalmacije! I Otvoreni sukob između investitora i građana.

Propuštene emisije gledaj besplatno na  NOVATV

 Malo dalmatinsko mjesto desetljećima se bori s gomilom troske. Propala tvornica ferolegura i stotine tisuća kubika otpada, koji je trebao biti saniran do 2019. Za to vrijeme investitor tuži državu, a država njega zbog nedopuštene eksploatacije vrijedne sirovine s tog područja. Priču donosi Ana Malbaša.

 

Propala tvornica. Usred malog dalmatinskog mjesta. Ostali su jedino deseci tisuća kubika troske. Desetljećima nitko ništa ne poduzima! Prezentacija megalomanskog projekta vrijednog minimalno 300 milijuna eura brzo se pretvorila u pravi verbalni rat - između predstavnika investitora i lokalnog stanovništva! Trebao bi se realizirati na prostoru nekadašnje tvornice ferolegura u Dugom Ratu.
Uzrok sukoba su tone troske, tj. otpadnog materijala koji nesaniran stoji godinama. Potencijalno ugrožava ljudsko zdravlje! "Ja sam majka dvojice sinova. Sa svog balkona gledam hrpe, gomile ovog. Opasno je nakon što ulazi u moja pluća deset godina. I pluća moje djece", komentirala je stanovnica.
Uznemireni stanovnici
Stanovnike Dugog Rata posebno je uznemirila tvrdnja investitora da troska nije opasna.
"Ako nije opasno vi popijte. Pospite se time. Preselimo se u Hollywood i učinimo nešto dramatično, baš poput Erin Brockovich. Stavit ću ovu čašu pored vas. I okusite, pa vidite što mi pijemo. Pogledajte, ovo je prašina! Vi gospodine Henry zaslužujete jednu crnu medalju, a želim da je primite na brdu šljake u dane kad puše bura, da duboko udišete dok bura puše", izjavljaju stanovnici koji su bili prisutni na prezentaciji projekta.
Lokacija onečišćenog područja je tvornički krug bivše tvornice ferolegura Dalmacija. U njoj se proizvodio kalcijev karbid, cijanamid, ferosilicij, te ugljični ferokrom. Troska je nastajala u procesu te proizvodnje. Godinama se odlagala u more. O onečišćenju pod vodom dovoljno govori video koji nam je ustupio jedan ronilac.
Tvornica je prestala s radom prije 20 godina. A tvrtka koja je njome upravljala otišla je u stečaj. Kupuje ju britanska tvrtka Projekt uvala 2006., tri godine poslije ruši tvornicu i treba pristupiti sanaciji troske. Iz javno dostupnih dokumenata vidimo da su dobili dozvole da to obave tretirajući trosku kao industrijsko onečišćenje, a ne kao mineralnu sirovinu. Tvrtka drugog naziva, otkrivaju nam iz građanske inicijative, radila je ono za što nije imala dozvolu - eksploatirala vrijednu sirovinu ferokrom.
"Tvrtka Koligo u jednom trenutku nakon što je Uvala kupila tu tvornicu, počela to eksploatirati. Oni su to eksploatirali, zaradili su na tome novce i to sve tako ostavili. Država je 2011. to zaustavila jer su nelegalno eksploatirali rudu na javnom dobru", objasnila je Antonieta Trgo iz građanske inicijative Za Dugi Rat.
Nakon obrade troske i nakon što je država spriječila tu sanaciju ostalo je više od 250.000 tona materijala. U lipnju 2011. resorno ministarstvo je naložilo uklanjanje materijala. Evidentno nije uklonjen.
"Mi se u biti bojimo da će ovo ostati ovako kako je još dugo godina. A ono što je bitno i gdje nas zakon treba štititi to je sanacija. To se treba sanirati pod hitno", rekla je Sanja Vitaić iz inicijative.
Problem koji se vuče godinama
Godine 2015. tvrtka Projekt uvala, koja je kupila tvornicu, naručuje izradu novog sanacijskog programa. U njemu stoji da su detektirani takozvani PAH spojevi, policiklički aromatski ugljikovodici.
"Troska sama po sebi nije opasna, međutim dođe li do njezinog usitnjavanja pod utjecajem bilo kojeg procesa, valova, sunca, vjetra može doći do prašine. I oni se mogu zakačiti za čestice prašine i kao takvi mogu ući u dišni sustav. Oni izazivaju kancerogena oboljenja", objasnila je Blanka Rakuljić, stručna suradnica na projektima gospodarenja otpadom u udruzi Sunce.
Sanacija nije obavljena. Troska stoji nepokrivena godinama. Utjecaj tvornice, a i troske na zdravlje proučava dugi niz godina.
"Uspjela sam naći doktorsku disertaciju gđe. Knezović s Kemijsko-biotehnološkog fakulteta u Splitu koja je do 2014. do 2016. radila na istraživanju prve stolice novorođenčadi. Prema rezultatima tog rada novorođenčad s našeg područja, bebe, imaju jako povišenu količinu kroma u stolici i nikla", navela je Ivana Pločkinić iz građanske inicijative.
Posebno su zbog toga zabrinute trudnice.
"Moj balkon bude crn. Ako to mogu vidjeti na tim površinama ne želim razmišljati što se događa u našim plućima, u našem tijelu, kad se to nataloži", rekla je trudnica, Anamarija Tomić.
A što se događa i od tvornice dok je postojala i od nezaštićene i nesanirane troske, kažu, govori to što nema obitelji u kojoj nema oboljelih od raka.
"Mi ne možemo sa sigurnošću reći da je ova troska nešto uzrokovala, mi možemo sumnjati. Kad imate člana obitelji koji ima zdravstvene probleme i kad nemate odgovor jer su svi drugi nalazi u redu i sve je ok, onda razmišljate što je to moglo i onda vidite hrpu preko vašeg balkona na dnevnoj bazi i onda velike količine prašine padaju na vas", izjavila je Pličkinić.
Investitore zastupa Kruno Peronja, odvjetnik tvrtke Projekt uvala - nekadašnji HDZ-ov župan. Uveo nas je u prostor nekadašnje tvornice. Pitamo ga je li došlo do usitnjavanja troske? Jesu li investitori barem mjerili je li došlo do probijanja graničnih vrijednosti opasnih spojeva od 2015.?
"Upravo u ovo vrijeme Projekt uvala zajedno sa općinom dogovara da se montiraju ovdje dvije stanice koje će mjeriti kvalitetu zraka kako bi se doista u punoj mjeri zaštitio okoliš Dugog Rata", objasnio je Peronja.
"Govorim da smo poduzeli to što je, što je bilo prije, otom-potom, ali sve je sukladno zakonu. Nema štete nikakve. To su utvrdila mjerodavna tijela koja su dokazala da je šljaka bezopasna", dodao je.
Na pitanje zbog čega bi se mjerile čestice u zraku, odgovara - "Zato jer sada želimo za urbanistički plan uređenja prostora potrebno je donijeti mjere sve jer će biti luka nautičkog turizma i to treba biti besprijekorno".
Objasnio je i da je Sanacijski program je u mjerodavnosti mjerodavnih institucija Republike Hrvatske.
No, postoji dokument koji ga demantira. Sanacija štete u okolišu mora se provesti u roku od četiri godine, navodi se u dokumentu.
"Vlasnik tvrtke je dužan sanirati. Nije pristupio sanaciji. Tada po sili zakona o zaštiti okoliša, ministarstvo je dužno provesti sanaciju na trošak operatera. Dakle, ne miče se odgovornost od vlasnik tvornice već ministarstvo preuzima ulogu jer ju on nije dobrovoljno ispunio", objasnila je Ivana Krstulović Baković, voditeljica odjela okolišnog prava u udruzi Sunce.
Predlaže prostor sanirati općina Dugi Rat. Planira povući sredstva iz EU fondova.
"Mi se nadamo da ćemo iduće godine kroz prvi kvartal 2022. uzeti ta sredstva za saniranje postojeće ove lokacije u Dugom Ratu", izjavio je Tonči Bauk, načelnik Dugog Rata.
Tko je kriv?
Tko stoji iza tvrtki čija uloga na tom zemljištu nije bila samo sanirati i graditi nešto novo, već se i izvlačio ferokrom? U vlasništvu je Topaz Limiteda sa sjedištem na Malti. Henry Jones je direktor Topaz Limited. Bio je član uprave tvrtke Colligo koja je izvlačila ferokrom. A zanimljivo - tvrdi da ne zna ništa o tome.
Ana Malbaša: "Koliko je toga ekstrahirano i po kojoj cijeni?"
Kruno Peronja: "Vode se dva spora, imovinsko-pravni odnosi i postupak o kazni. Taj drugi postupak nije dovršen, a završit će se sudskom nagodbom i ja ću vam je prvoj poslati. A nećete više danas dobiti odgovore na ta vaša pitanja. Samo vi prenesite odgovor vašim slušateljima."
Ana Malbaša: "Znate da ću ja pitat dokle god ne dobijem taj odgovor."
Kruno Peronja: "Nećete! Govorite hrvatski! Govorite hrvatski gospođo Malbaša!"
Ana Malbaša: "Predstavnik ne želi odgovoriti pa ja želim pitati..."
Henry Jones: "Nisam bio umiješan u to udruženje. Možda sam bio član uprave različitih tvrtki, ali sam radio isključivo u upravljanju. Samo da budem jasan, nisam znao što se tamo radi."
Ana Malbaša: "Druga firma ekstrahirala je ferokrom. I ako se to događalo na privatnom zemljištu, kako to da vaš direktor to nije znao?"
Komentara nije bilo.
"Ja mislim da je njima to isto bio interes da to eksploatiraju, da im država proda ostatak zemljišta i da oni u ovakvom nesaniranom zemljištu to nekome drugome prodaju. I te puste investicije od 300 milijuna kuna koje su najavljivane, ja ne znam kako bi se mogle provesti s obzirom da je tvrtka Uvala d.o.o. pred stečajem", govori Trgo.
Načelnik Tonči Bauk misli da su oni kupovali vrijeme, ništa drugo. "Jer da su ozbiljna firma, davno bi krenuli u realizaciju projekta."
"Po meni je stvar jasna, tu trebaju odgovarati investitori. Država Hrvatska je na potezu i ona treba odlučiti što napraviti", rekla je Vitaić.
Novi načelnik koji je to postao nakon dugogodišnje vladavine HDZ-a pojašnjava nam da je prostor nekadašnje tvornice ferolegura u većinskom vlasništvu tvrtke Projekt uvala, a jedan dio ima država. Pravni zastupnik tvrtke pak otkriva da se tvrtka spori s državom oko tog dijela zemlje i da je i to jedan od razloga što se nije ušlo u realizaciju zamišljenog turističkog kompleksa.
"Kad je na javnom natječaju kupljen dio u vlasništvu, sada Projekta uvala,smatralo se da je kupljeno sve jer se tako samo mogao razvijati projekt. I radi toga je Projekt uvala tužila RH", komentirao je Peronja.
Projekt uvala je tužila državu zbog kupljenog zemljišta. A država Projekt uvalu za nedopuštenu eksploataciju! Na stranicama Vlade pronašli smo prijedlog nagodbe iz 2017. U njemu stoji da bi Projekt uvala platila državi 25 milijuna kuna zbog eksploatacije, a država bi njoj prodala ostatak zemljišta po cijeni od 115 eura po četvornom metru.
"To je smiješno. To je darovanje zemljišta koje praktički na tržištu vrijedi 400 eura. Zamislite ovo - znači vi niste sanirali, znači naloži mu Vlada da se sanira, Vlada mu dopušta da ne sanira, a ujedno mu prodaje preostali dio zemljišta", objasnio je Bauk.
"Vi svakodnevno tjerate djecu, momke da idu u Irsku, u Njemačku radit za strance, a ovaj Englez će dovest sina doli pod moju kuću da toća noge, a moj će poć u Novi Zeland. To je vaš projekt! I Vlada... sve one prolaze od Sanadera, Milanovića, Karamarka, onog šta nije zna ni govorit hrvatski, sve te vlade su prošle, nama je šljaka ostala. A vi sada mislite dobit to za 100 eura. A na Žnjanu je 5000 eura metar", komentirao je na prezentaciji stanovnik Dugog Rata.
Godine prolaze. Troska stoji na istome mjestu. Nepokrivena. Čestice nosi vjetar. Grije sunce. Jesu li granične vrijednosti opasnih spojeva prijeđene svih tih godina, nitko ne zna. Jer mjerenja u zraku će se obavljati tek sada. Što su udisali stanovnici Dugog Rata valjda je manje bitno. Važnije je vrijedno zemljište. Investicije, hoteli, marine... Investitorima čiji su vlasnici offshore kompanije profit je, pokazali su, ispred zdravlja ljudi. Ali i našoj državi koja te iste stanovnike godinama nije zaštitila, a mogla je!

 

Još lakše do novosti o omiljenim serijama i emisijama. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju