Dok je javnost slušala poslodavca kako se hvali svojim uspjesima, druga strana priče ostala je neispričana.

Propuštene emisije gledaj besplatno na  NOVAPLUS

Osam sati u pogonu na nogama, u istom položaju. Ne smiju pričati jer je to zabušavanje. Ne smiju otići promijeniti higijenske uloške za vrijeme menstruacije, pa nerijetko hodaju s krvavim mrljama. Tamo se ne smije gubiti vrijeme, da ne trpi proizvodnja. Svakoga dana moraju ispuniti normu – 2000 komada kože treba proći kroz ruke svake od tih radnica. Zadatak praktički nemoguć koji forsiraju nadređeni. Svaka druga plače, a rijetko koja ne završi na tabletama za smirenje o čemu je ekipi emisije Provjereno posvjedočila i njihova liječnica. I dok je javnost samo slušala poslodavca kako se hvali svojim uspjesima, i kako ne može pronaći radnike, druga strana priče, zbog njihova straha od otkaza, ostala je neispričana.

"Popodne sam radila, negdje oko osam sati došla je jedna majstorica, vidjela je moje komade i vidjela je da ne budem imala normu. I ona je mene psihički tjerala, rekla je da moram danas imati normu", govori Martina Topolski, bivša radnica u tvornici Boxmark. Ako ne ispune normu, govore, slijede opomene i ono nepodnošljivo – vrijeđanja. No, vrijeđanja ih bole čak i manje od onemogućavanja osnovnih ljudskih potreba. U pogonu se ne jede, ne pije, niti smije na WC, a nije im dozvoljeno niti međusobno razgovarati. Za prozborenih svega nekoliko rečenica radnika se opominje. Norma je ovdje, kažu, važnija od čovjeka.

Treskavica i panika normalne su pojave, kažu, kada svakih pola sata do sat vremena šefovi nadziru, kontroliraju. "Svakodnevno je bilo žena, radnika koje su jednostavno plakale, psihički slomile, čak i završile na psihijatriji. Možda svaka druga žena pije tablete za smirenje zbog tog pressinga, zbog tog ponašanja rukovodećih", govori Marijana Nemčić, bivša radnica.

To je potvrdila i liječnica obiteljske medicine Nikica Božović koja je vodila ambulantu u Konjščini sve do prije godinu dana kada odlazi u mirovinu. Primila je brojne pacijente iz tvornice Boxmark u Zlatar Bistrici. Često su, kaže, radnici imali živčane tegobe. "Ustrašenost, nesanica, gubitak volje za životom. To se zove apatija po medicinski ili rezignacija. Ja bi im dala nešto za smirenje, za liječenje straha i tjeskobe, jednostavno nešto za živce. Znala sam dati i protiv depresije ženama", govori liječnica Božović i dodaje kako je muškarcima govorila kako će od nekih lijekova biti usporeniji u vožnji, na što su joj oni odgovori da moraju birati između otkaza i lijeka.

Martina Topolski je jedna od tih žena. Zbog svakodnevnog pritiska i maltretiranja završila je na Hitnoj, pa kod psihijatra. Pati od anksioznosti i napadaja panike, a tek su joj 22 godine. Od njih četvero, Nedjeljka Stanić je jedina i dalje zaposlenica tvornice kože Boxmark smještene u Zlatar Bistrici. Radila je kao sortirka, a svakodnevno je u krojačnici, u istom položaju – stojećki – pregledavala kožu. Od razvlačenja kože u samo godinu dana otišle su joj i kralježnica i ramena.

Mladenu Petaju iz glave nikako ne izlaze rečenice koje je čuo nakon što je na poslu slomio i nepovratno uništio zglob. "Doslovno mi smjenovođa govori 'Daj Bog da si obje ruke polomio. Ne jednu nego obje'. Zamislite sada kako sam se ja osjećao. Pored mene stoji voditelj krojarne koji to čuje – bez reakcije", prepričava Mladen. Bolesti kralježnice, ramena, zglobova, utrnuti prsti – baš s tim fizičkim oboljenjima su doktorici Nikici dolazili iz Boxmarka. Mladenu nakon bolovanja nije produljen ugovor o radu, kao ni Martini.

Postoje i oni koji su otkaz dobili na bolovanju. Znali su to radnici koji su dolazili liječnici Nikici jer njezini pacijenti nisu htjeli na bolovanje. Dok se radnike koji su se psihički i fizički razboljeli zbog uvjeta rada odbacuje kao nekakav predmet, paralelno se iz tvornice u javnost već neko vrijeme šalje priča kako se radnici u Hrvatskoj za rad u ovoj kompaniji ne mogu pronaći.

Za modernizaciju pogona velikog desetke tisuća metara četvornih, Boxmark je od hrvatske Vlade prošle godine dobio 3 milijuna i 700 tisuća kuna potpore. Boxmark je utjecajna svjetska kompanija. Svoje pogone ima u sedam zemalja – Hrvatskoj, Sloveniji, Njemačkoj, Austriji, Meksiku, Argentini i Kini. Vodeći su u proizvodnji sašivenih kožnih navlaka. Na svojim se internetskim stranicama hvale kvalitetom kože, brigom o radnicima i posebno kupcima. Brzina isporuke se prelama očito na leđima radnika.

Ekipa emisije Provjereno doznala je kako je inspekcija rada na teren izašla dan nakon puštanja najave reportaže. Nadzori još uvijek traju, a od otvaranja pogona obavljeno ih je ukupno 29. Protiv poslodavca su podneseni optužni prijedlozi zbog toga što: "radniku nije omogućeno korištenje godišnjeg odmora", "radniku nisu dostavili obrazloženi otkaz", "odmah po nastanku ozljede nije obaviješten Inspektorat rada o teškoj ozljedi nastaloj na prostoru u kojemu obavlja rad". Ekipa emisije Provjereno tvrtku Boxmark pokušala je kontaktirati više puta, no nikada nisu dobili odgovor.

Koža iz tvornice Boxmark nalazi se na sjedištima skupocjenih automobila, u avionima, brodovima, a možda i u vašem dnevnom boravku na skupocjenom kauču. Ta je koža prešla preko ruku ovih radnika – vrijeđanih, ponižavanih, oboljelih, odbačenih, i to za hrvatski minimalac.

Propuštenu epizodu emisije Provjereno pogledajte besplatno na novatv.hr.