Dok se čeka sudski rasplet oko uhićenja dviju žena u zagrebačkoj zračnoj luci koje su u vlastitom tijelu švercale kokain, Provjereno donosi priču o tome zašto se pojedinci na to odlučuju, rade li to prisilno te kako funkcioniraju krijumčarski putevi.

Propuštene emisije gledaj besplatno na  NOVATV

 Video pozivom iz zatvora s drugog kraja svijeta javio se redakciji Provjerenog. Služi kaznu već gotovo 11 godina. Želio je zaraditi na krivi način, švercati drogu. Sada već više od desetljeća okajava pogreške mladosti i to u nekim od najgorih zatvora Južne Amerike.

 

Domagoj Tobler, najpoznatija je hrvatska mula. Zašto ljudi na to pristaju? Stručnjaci tvrde da nije samo u pitanju pomama za novcem. Neki su i prisiljeni od mafije, narko kartela. Posao koji nije opasan samo iz razloga što ako ih uhvate idu na dulju robiju, već i zbog toga što svoju glavu - neprestano nose u torbi

 

Prihvatili su posao mule. ''Ponudilo mi se pet do šest tisuća eura za jednu kilu da donesem. Mi smo izlazili iz Austrije do Italije, pa Sao Paulo pa Paragvaj. To je bio i povratak jer direktno bi bilo jako sumnjivo. Tako da smo došli na aerodrom, odvojili su nas i počeli su njega ispitivati jer je bio nervozan. Par dana poslije se otkrilo da on nosi ove kapsule u sebi, izvadili su mu to'', počinje priču hrvatska mula Domagoj Tobler.

Dobili su 18 godina zatvora. ''Iskreno govorim, sada prvi puta za televiziju. Nije nam se prijetilo, prihvatili smo posao. Ja sam, kako kažem, par puta napravio taj posao'', priznaje.

Sličan scenarij nedavno se odigrao u Zagrebu. Dvije mule s dva kilograma kokaina. Obje su pale prošlog mjeseca. Letom iz Sao Paula preko Istanbula jedna od njih sletjela je u Zagreb. Narkotici su bili uz tijelo, ušiveni u odjeću. Druga je imala sličnu rutu.

''Došla je s jako malo prtljage i pregledom smo ustanovili da nema niti četkicu za zube'', govori voditelj smjene GCU-a Zračna luka Vlado Jurinjak. Kada je došla rendgenska snimka, 76 kapsula u svom želucu nije mogla poricati.

''Ona je tvrdila da je dobila 1000 eura za dolazak, a 1000 je trebala dobiti prilikom isporuke'', otkriva Tihomir Žegrec, predstojnik Carinskog ureda Zračne luke.

Nadaju se blagoj kazni
Dok se čekaju rezultati toksikološkog vještačenja pronađenih supstancija, njezin odvjetnik nada se što blažoj kazni.

''Branili smo se šutnjom. Ona ima 27 godina, nikada do sad nije kažnjavana'', rekao je za Provjereno. Proocjenjuje kaznu u trajanju od jedne do dvije godine. Kako je čuo, prva mula koja je pala u srpnju dobila je dvije godine zatvora uz novčanu kaznu.

Gotovo 20 godina, u usporedbi s dvije, cijela je vječnost. Pola života, jedna mladost.

Naše najpoznatije mule uhićene su 2011. godine u zračnoj luci u Asuncionu, glavnom gradu Paragvaja. Lokalni sud presudio je Domagoju Tobleru i Mirku Novakoviću kaznu zatvora do 2029. godine.

''Sad sam izašao iz samice. Bio sam u samici bez ikakvog razloga. Evo, tek nakon pet dana jedem'', rekao je ekipi Provjerenog. Prije gotovo 11 godina letio je iz Hrvatske za Paragvaj iz kojeg se nije vratio. Promijenio je devet zatvora.

''Najteži trenuci su mi bili kad sam pao 2011. godine i sad kad sam bio u unutrašnjosti tri godine i tri mjeseca bez da vidim obitelj, sina i ženu. To što sam bio u zatvorima, kako se kaže, maksimalne sigurnosti, maksimalna opasnost'', priča.

Početak je bio najteži
Svaki zatvor ima svoj, kaže, karakter i svoj način preživljavanja. U početku je bilo najteže. Nije znao jezik, a stranci nisu poželjni. ''Uvijek sam imao okršaja, tučnjava, bio pokraden puno puta. Puno puta sam ja bio uboden nožem'', otkrio je.

Trenutačno je u zatvoru koji se zove Emboscada. U videu je pokazao kako većina zatvorenika spava na podu, a kupaonica ne funkcionira. Imaju samo jedan tuš.

Kada je krenuo u posao krijumčarenja droge, u Hrvatskoj je bila velika kriza. A on je ostao bez posla u MORH-u. Bio je u dugovima i odlučio se na rizik.

''Bili smo ostali bez novaca i kontaktirala me jedna osoba koja je sada nažalost mrtva. Pitala me bih li htio zaraditi nešto novaca i ja sam rekao naravno, što god treba. Bit ću iskren, ja sam duže vrijeme išao, dolazio. Naravno, kad sam prvi put otišao, svidjelo mi se zaraditi novac, pa sam išao i opet i opet'', govori Domagoj.

Htjeli mu prepustiti posao
U jednom je trenutku i odustao. No ubrzo je ostao bez novca. Želio je natrag, pa ih je sam potražio. U njegovu slučaju nije bilo prisile. Sve je bilo prijateljski. Grupa, odnosno organizacija u koju je ušao, htjela mu je prepustiti posao i postaviti ga za šefa, no nije htio. Ali pristao je tražiti mule.

''Bila je kriza u Hrvatskoj u to vrijeme. Znači, bilo je lako nabaviti osobu, svatko bi išao. Za pet, šest tisuća eura, svatko bi išao na par dana. Oni ti plate kartu, putovnicu, kupe ti robu, torbu, sve je spremno, novo.

Nema toliko pripreme, nego se traže ovako ljudi koji su više komunikativni. Ljudi koji znaju pričati. Na aerodromu moraš odgovoriti prije nego ti oni postave pitanje. Moraš biti spreman, ne smiju čekati tvoj odgovor jer tu vide da si nervozan, da ne znaš što ćeš reći'', kaže.

Pali su jer su ih uhvatili u laži! Na carini su rekli da dolaze u provod, a imali su poklone u torbi, parfeme, što znači da su nekome dolazili. To ih je stavilo pod povećalo. Njegov bivši suradnik Mirko, koji kaznu služi u lepoglavskom zatvoru, progutao je više od 80 kapsula.

''U jednom momentu sam vidio da nije dobro, počelo mu je pozlit. Navodno su nas zbog toga u Paragvaju na aerodromu uspjeli, vidjeli su da se on nešto znoji, imao je podočnjake. Prvo su njega odvojili'', priča Domagoj.

Podmitio suce za manju kaznu
Imali su priliku izaći za pet godina jer je Domagoj, tvrdi sam, potplatio suce. Trebali su potpisati priznanje. No Mirko, njegov kompanjon, nije potpisao. Vjerovao je da može dobiti i manju kaznu. Prevario se. Obojica su dobila 18 godina robije.

Na drugom kraju svijeta ekipa Provjerenog stupila je u s Hazel Friedman, novinarkom koja je godinama istraživala narko kartele, čak se infiltrirala u jednu organizaciju kao mula.

''Smatrala sam – počinio si kazneno djelo, odsluži svoje. No, kada sam otkrila povezanost trgovine drogom i trgovine ljudima te da su mnoge mule iskorištene, prevarene i služile su samo kao mamci da se odvrati pozornost od profesionalaca koji su prenosili znatno veće količine droge, shvatila sam da je priča itekako kompliciranija'', priča Friedman.

Škole za regrutaciju mula
Postoje škole za regrutaciju, a mule često nalaze čak i u crkvama. Prepričava slučaj jedne Južnoafrikanke koja je na prevaru došla u Bangkok. Oduzeli joj putovnicu, zatvorili je i prisilili da bude mula. Tjerali je i da proguta kapsule kokaina. No nije mogla.

''Zavezali su joj drogu na prsa kao bombašu samoubojici te je poslali na aerodrom u Bangkoku. Carina je dobila dojavu. I dok su se bavili njom, 'prava' mula prošla je neopaženo'', otkriva novinarka.

Željko Cvrtila, stručnjak za sigurnost i bivši policijski kriminalist, potvrđuje ono što govori kolegica iz Južne Afrike.

''Mule su često žrtve iz različitih razloga, one često moraju odrađivati neke poslove. Dakle, imaju opciju hoće li švercati drogu ili će obaviti neki posao, možda se baviti prostitucijom. Često se događa da izaberu šverc droge i često se događa da si razmišljaju da će biti uhićene i na taj način zapravo pobjeći od tih svojih tlačitelja'', kaže Cvrtila.

U Hrvatskoj zapravo nemamo organizirane skupine kriminalaca koje se mogu nazvati kartelima kao što je to u, primjerice, Meksiku, Kolumbiji, čak svojevremeno u Italiji, kaže Cvrtila i objašnjava kako funkcionira jedan krijumčarski lanac.

''U jednom smjeru ide droga, a u drugom oružje, zlato, cigarete, nafta, ljudi. Taj lanac koji je uspostavljen se često se koristi za više različitih roba koje se švercaju u različitim smjerovima. Zašto? Zato jer ga je jako teško uspostaviti. To znači prelazak preko granica, a prelasci preko granica zahtijevaju, odnosno podrazumijevaju, da imate tamo plaćene policajce i carinike'', pojašnjava stručnjak.

Više-manje normalan život
Hrvatska je na mnogim rutama. Postoji krijumčarenje privatnim kanalima, jedrilicama i dostavama, avionima. Njima je bitno da se uđe u Europsku uniju. Nadzori takvih skupina traju od tri mjeseca do nekoliko godina.

Domagoj Tobler provodi dane gledajući televiziju, većinom utakmice. Sami moraju kuhati. Može se, kaže, živjeti više-manje normalno. I sve se može nabaviti. Ali i platiti.

''Od 500 kuna na više se plaćaju kreveti, ovdje ljudi spavaju na podu. Instalacije su jako loše, žice su na sve strane. Ja spavam na podu'', kaže.

Uspio osnovati i obitelj
Iako je većinu svog boravka u Paragvaju proveo po zatvorima, ondje je uspio osnovati i obitelj. Prije nekoliko vikenda je prvi put izašao van. ''Moj sin, skoro nakon osam godina, mogao sam biti s njim vani, igrati nogomet, skuhati mu ručak, odvesti ga u školu jednom. Tako da, hvala Bogu, nakon osam godina mogao sam mu biti otac jedno vrijeme'', govori.

Nada se puštanju na slobodu, na uvjetnu, do Božića. Kaže da bi sutkinja mogla to odobriti zbog dobrog ponašanja, završene škole, poslova koje je radio.

''Imam želje da radim, želim izaći i raditi normalno, zaboraviti cijelu prošlost što sam radio i želim ostatak obitelji da upoznaju mog sina. Jedino što mi je ostala mama živa sada, brat i sestra, s kojom toliko i ne pričam, ali barem da mi majka upozna svog unuka. I ostatak obitelji, ako će me prihvatiti, jer većina mi je okrenula leđa zbog mojih postupaka što sam učinio'', priča.

''Želim poručiti svima...''
Žao mu je što je izgubio tolike godine u zatvoru. ''Želim poručiti svima, ako misle tako nešto napraviti da im nikako ne preporučam jer te novce mogu zaraditi i na normalan način'', poručuje.

Krijumčarske rute, koliko god bile poznate – i dalje su vrlo aktivne. U pitanju je golem novac. A samim time i ozbiljna logistika i utjecaj onih koji se time bave.

Neki to rade jer žele zaraditi. Neki jer su prisiljeni. I u jednoj i drugoj opciji – riskiraju ne samo visoke zatvorske kazne, već i vlastiti život. Kako od mogućnosti da ih ubije droga, tako od toga da im presude nalogodavci. Kako god bilo, ''posao'' je to u kojem je glava uvijek u torbi.

Još lakše do novosti o omiljenim serijama i emisijama. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju