Od toga da su stare mame i hoće li to moći, do „terora“ društvenih mreža koje im nameću da budu „super mame“.

Propuštene emisije gledaj besplatno na  NOVATV

 Kako ti misliš odgojiti dijete? Mislit će ljudi da si mu baka! Hoćeš li uopće doživjeti da ti dijete odraste? Ovo su samo neki od komentara s kojima se susreću žene koje su rodile u četrdesetima. Premda statistike kažu, rađanje u kasnijoj životnoj dobi postaje sve učestalije. Što zbog vlastite želje da postignu nešto u životu, što iz straha da bi im trudnoća, a kasnije i dijete, kod poslodavca moglo stvoriti probleme! One iz naše priče govore baš o tome, strahovima, izazovima s kojima se susreću, ali ujedno i ruše sve predrasude i tabue. Obje su rodile u petom desetljeću života i poručuju - žene, rađajte kad ste spremne, a ne kada drugi od vas to očekuju.

Jesi li svjesna da možda nećeš stići odgojiti svoje dijete i gledati ga dok raste? Djetetu će ti biti neugodno kada dođeš na roditeljski i druga djeca kažu da mu je došla baka! Samo su neki od komentara s kojima su se susrele žene koje su rodile u četrdesetoj. No statistike kažu, rađanje u kasnijoj životnoj dobi postalo je novo normalno. Majke iz naše priče pokazat će vam da su sve ove predrasude pogrešne. Njihov je moto – žene, rađajte kada ste spremne i kada osjetite da je vrijeme za majčinstvo – vaše vrijeme! Više donosi reporterka Provjerenog Barbara Majstorović Ivezić.

"Ah, 42 godine. Ljudi će vam onako u facu reći sve super. E sad, šta kažu iza leđa. Vjerojatno kao i cijeli ovaj period kad nisam imala djecu, sigurno je bilo razno raznih komentara. Nisam baš osoba koju tako nešto pogađa", kaže Vesna Blašković.

"Ali jedan mi je komentar ipak ostao. Kada sam objavila da sam trudna na društvenim mrežama dobila sam komentar – djeca imaju pravo na mlade roditelje. I to mi je baš bilo strašno za čuti jer ja mislim da djeca imaju pravo na dobre roditelje neovisno o tome koliko imaju godina", dodaje Blašković.

"Sa 40 je to stvarno puno teže nego sa 25. I to bi možda bio jedan od rijetkih pluseva zašto bih rodila s dvadeset pet. Drugi veliki plus bi bio odrastanje uz baku i dedu. Moj sin uopće nije upoznao baku i dedu. On misli da su baka Goga i deda Pero gore na nebu", govori Jelena Badovinac.

Društveni trendovi su jasni. Rađanje u dvadesetima sve je rjeđe, sve češće prvo dijete žene dobivaju u tridesetima, a naše sugovornice u četrdesetima.

"Dijete ima pravo na roditelje u onoj mjeri u kojoj može imati. Sad, da li će to biti mladi roditelji, stari roditelji, i da li su roditelji stari roditelji. U sadašnjoj društvenoj situaciji – nisu. Dakle, ljudi od četrdeset godina, u pravilu nisu ni blizu starosti", govori psihologinja Tanja Dejanović Šagadin.

Dvadesete i tridesete godine provele su u novinskim redakcijama radeći posao koji vole. Bilo im je važno da imaju svoj kruh u rukama.

"Nisam imala tu neku 'to do' listu i onda stavljala kvačice. Ali svakako sam se htjela ostvariti u tom nekakvom materijalnom smislu. Sad, da li sam mogla istovremeno uz sve to skupa uklopiti i dijete ili djecu. Vjerojatno da, jer većina ljudi to tako i radi. Ali uvijek sam nekako mislila – za djecu ima vremena. E sad, biologija je ipak nešto drugo", kaže Blašković.

"S trideset sam bila u naponu snage, imala sam sjajno žensko društvo. Od sedam dana, pet dana sam došla kući 6,7 ujutro. Živjela sam u svom stanu, mogla sam si priuštiti što god sam htjela. Imala sam službeni auto, imala sam super prijatelje, krasnu obitelj. Nisam nikome polagale račune", kaže Badovinac.

Brinule su ih i situacije na poslu. O vremenima u kojima je posao bio siguran, a radni vijek se provodio u istoj firmi, znamo iz priča naših majki. Današnje majke dobro promišljaju mogu li si priuštiti rodiljni dopust.

"Imala sam nekakav osjećaj odgovornosti da ja trebam dati sve od sebe na tom novom projektu, na novom poslu. Istovremeno sam gledala kolegice koje bi objavile da su trudne, nekako u tom trenutku – možda je malo grubo reći da su bile prekrižene, ali znalo se da se bar na neki period može manje na njih računati. I to je bilo nešto što mi se definitivno nije svidjelo", kaže Blašković.

"Vjerujem da generalno problem u Hrvatskoj, zašto majke nemaju više od jednog djeteta, jest upravo to. Ako majka nakon prvog djeteta nema support u firmi, teško da će se ikada odlučiti na drugo dijete", smatra Badovinac.

"Roditeljstvo, mislim da to majke dosta ozbiljnije shvaćaju, je postalo puno ozbiljniji i odgovorniji posao koji se u tom smislu shvaća kao nešto što je jako važno", kazala je psihologinja Dejanović Šagadin.

Kada su se nauživale u svemu onome što čini život bez djece i došle do određene materijalne sigurnosti – odlučile su da ipak žele djecu.

"Za djecu više nema vremena - to sam baš ono stvarno pomislila kada sam napunila 42. To je baš bio prijelomni trenutak. Kada sam ja shvatila da koliko god da se ja dobro osjećam, koliko god mogu ja trenirati, i biti fit, i dobro izgledati. Dobro izgledati kad imam dobar dan. Biologija je nešto drugo. Jednostavno, shvatila sam da će se taj prozor u kojem ja mogu imati djecu zatvoriti jako brzo. I to je to! Sad ili nikad", kaže Blašković.

"Nisam uopće se planirala udavati, nisam planirala imati neku obitelj, barem ne u tim godinama. Ali s 36, 37 sam shvatila da u jednom trenutku u životu čovjek mora stati. Naglo smo izgubile roditelje sestra i ja, i taj trenutak prolaznosti koji se dogodi u sekundi, do jučer su tu, nakon toga ih više nema, to me jednostavno potaknulo da počnem razmišljati na način – pa možda bi sad stvarno mogla imati dijete", objasnila je Badovinac.

No bila je sama. Bez partnera. Nikada, kaže, nije bila u ozbiljnoj vezi.

"Dvije su opcije – jedna je da nađem prvo muža, druga opcija je bila umjetna oplodnja. S obzirom da muža ne možeš baš samo tako naći na cesti, ja sam se odlučila za ovu drugu opciju. I započela sam pregovore sa klinikom u Skopju u koju se može doći i obavi se oplodnja putem donacije", kaže Badovinac.

Kako to već obično biva, sreća pokuca na vrata kada joj se najmanje nadaš. Tako je i Jelena upoznala čovjeka za kojeg je odmah pomislila da je onaj pravi. Sve oko nje dobilo je neki novi smisao. Ali, pojavili su se zdravstveni problemi.

"Nitko nije znao šta se događa. Sve dok u jednom trenutku nisu otkrili da imam jako visoke markere na jajnicima. I poslali su me ginekologu s nekom suspektnom dijagnozom da se radi o tumoru. No, međutim, kad sam došla kod ginekologa, doktor je rekao da nemam tumor nego bebu", kaže Jelena.

Jelena je rodila u četrdeset prvoj, Vesna u četrdeset trećoj. Trudnoće su im odlično prošle i veselile su se svojoj novoj ulozi majke.

"Osjećala sam se iznimno spremnom. To je stvarno možda nešto, jedna pozitivna strana tih nekakvih visokih godina, da sam se ja stvarno osjećala sto posto spremno, sto posto svjesna toga da će mi se život skroz promijeniti", kaže Blašković.

"Zapravo sam jedva čekala da mi se život promijeni. Jer sve ono što možda mladim roditeljima nedostaje – nedostatak nekih izlazaka, putovanja, ovog, onog… Sve je to bilo iza mene, znala sam da mi ništa to neće faliti, znala sam da ću puno toga moći s djetetom. Ali koliko god mi se život promijeni, baš sam to htjela prigrliti", dodala je.

Jelena priznaje da ju je ipak iznenadio teror "supermama" s društvenih mreža.

"Taj pritisak okoline. Ako ti ne dolaziš s placa svaki dan sa šest vreća – kelj, kupus, cikla, mrkva.. Pola toga nakuhaš, lonci, to sve puše van. Na kraju mali to pobljuje, pola toga ne pojede, naduda se tog mlijeka. Ti brate nakuhavaš od jutra do sutra. Niti jedeš ti, niti on, niti jede muž. Svima ta cikla ide na uši van. Čemu? Samo zato da bi ti rekao da nakuhavaš, da miksaš. To sve bruji. Nakon toga on zaspe, ti čistiš. On se probudi, ti dalje čistiš, nisi se naspavala jer si dalje čistila... Katastrofa", kaže Jelena.

"Nemoj cvijeće doma jer će biti alergičan. Šta, ako donesem jednu hortenziju mali će nakon toga biti što? Alergičar, neće moći izaći nikud van? Toliko toga ima što te pritišće. Ne smije, ovo, ne smije ono", dodaje.

Progovorila je i o bolnoj temi za sve majke. Postporođajnoj depresiji s kojom se puno njih susrelo, ali rijetko je koja željela o tome govoriti.

"Zašto je nisam prepoznala na vrijeme? Pa ja bih rekla iz dva razloga; jedan je što okolina o tome ne govori. Prije nego što sam rodila dobivala sam puno savjeta. Uvijek netko ima savjet kada ste trudni – nemoj ovo, daj ono… Ali rijetko tko će reći da kad rodiš, da se promijeni jako puno toga. I rijetko tko priča o onim stvarima koje su daleko od slika na Instagramu, daleko od slika u knjigama, daleko od onoga što vidimo na televiziji", kaže Jelena Badovinac.

"Bazično, radi se o velikim hormonskim promjenama. Kod žena je taj neki dio da ako ja nisam jako sretna što sam dobila dijete i nisam oduševljena s majčinstvom i takve stvari, da je to nešto što je sramotno. I apsolutno je to neka stigma koju bi trebali razbijati. Ona postoji ne samo kod žena koje pate od postporodne depresije već općenito kod žena gdje postoji neka ideja kao – da li je u redu da si uzmem pauzu, je li u redu da provedem vikend negdje odmarajući se bez djeteta", objašnjava Dejanović Šagadin.

Danas su zadovoljne majke koje uživaju u vremenu provedenom u svoje sinove. Svaka majka, svaki roditelj ima strahove. One pak zbog godina još jedan.

Postoji li pravo vrijeme kada žena treba zatrudnjeti? Stručnjaci, ali i mame slažu se oko toga da ne postoji pravi odgovor na pitanje - "koje su godine najbolje za rađanje?" Biološki gledano, to su vjerojatno dvadesete ili tridesete, dok su one koje kasnije rađaju zrelije, svjesnije što onoga im život nosi i financijski neovisnije.

Pravog, jednostavnog i jedinog ispravnog odgovora nema. Jer na kraju, kako je rečeno i na početku – djetetu je svejedno je li majka mlađa ili starija, dok se o njemu brine i voli ga, ona je mama s velikim M, zar ne?

Još lakše do novosti o omiljenim serijama i emisijama. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju