Prije sedam mjeseci njihovu je sugovornicu ubo komarac koji je bio zaražen i od tada ona proživljava grozan osjećaj gmizanja i meškoljenja jer joj pod kožom lica pužu crvi, odnosno gliste.

Propuštene emisije gledaj besplatno na  NOVAPLUS

Koliko je tih stvorenja još uvijek ne zna jer liječnici, kada im se obrati, misle da umišlja. Zato ona sve slika i snima.

Je li jedna ili njih više ne zna se jer još nije uspjela dobiti liječničku pomoć. Osim što njezinu priču svi uzimaju s zadrškom, specijalizanti na hitnoj ne znaju što bi s njim, a kada je konačno došla do operacije crv se sakrio. Većinom je zapravo doživljavaju ludom, a ona muku muči i sve to što se njoj događa slika i snima. Dakle, da zaista umišlja gmizanje pod kožom, ne bi uspjela snimiti fotografije.

U kapcima svakih nekoliko dana krene gmizanje, govori Mirela Stojilković. Bol koju osjeti tada ne može opisati, ali zato slika i snima svaki put kada se to dogodi. Prvi put, neugodan osjećaj pod kožom krenuo je u veljači.

"Ja sam se ujutro probudila i osjetila sam da me nešto boli. Otišla sam pogledat na ogledalo jer sam mislila da me nešto ugrizlo, no nije bilo ništa crveno, nego je samo bilo nabubrilo. Nisam odmah obraćala pažnju. Misliš nešto te ugrizlo i što sad, nije nešto bitno. Nakon sat, sat i i pol to mi je smetalo i onda sam trljala oko i osjetila kasnije da me svrbi. Otišla sam na ogledalo i bilo mi je čudno kako se to sad premjestilo i onda sam primjetila da nema ništa na starom mjestu, nego da se nešto migolji na drugom mjestu“, opisala je Mirela Stojilković.

Nije znala što je to pa je u panici otišla svojoj obiteljskoj liječnici. U kapcima se nije vidjelo ništa, nabori su nestali, ali vidjela je slike. „Doktorica mi je dala mebendazole i poslala me u zaraznu. Ja sam popila te tablete, ali nažalost te tablete ne pomažu. To je samo za crijeve parazite, a ovo je crv koji se doslovno mora kiruški izvadit“, govori Mirela.

Male gliste Mirela je primijetila i u stolici. Međutim, one su nestale nakon tableta protiv crijevnih nametnika, ali to što joj se događa u kapcima nije prestalo. Izbočenja na kapku kada je bila kod infektologa u zaraznoj bolnici, nije bilo. Liječnica joj je rekla kako nije moguće da ju je nešto takvo u Hrvatskoj zarazilo jer se to može dogoditi samo u tropskim zemljama.

U nalazu je, unatoč nevjerici, ipak navela kako je moguće u našem podneblju, doduše rijetko, te da se radi o dirofilariozi, odnosno crvima. „Dirofilarioza je skupina bolesti uzrokovina crvima, parazititma, glistama, kojima je primarni nosilac pas. Dvije su vrste značajne u našem podneblju, a to je dirofilarija imminis odnosno srčani crv i dirofilarija repens takozvani potkožni crv“, objašnjava prof.dr.sc.Tatjana Živičnjak, parazitologinja s Veterinarskog fakulteta.

Ti paraziti žele i vole živjeti isključivo u psima, ne u ljudima. Ali ponekad završe i u nama, i to zbog komaraca. Muški i ženski crvi paraziti koji žive u psu stvaraju ličinke koje se nalaze u svakoj kapi krvi. Tako komarci kada se napiju krvi s psa pokupe i ličiniku koja u njima dozrije, i ako je pogodna temperatura, ubodom je prenesu ljudima. „Najčešće lokalizacije gdje je pronađen crv kod čovjeka je područje oko oka, ali je i pokožje na grudima, skrotumu, trupu, ekstremitetima“, ističe Živičnjak.



Od ličinki koje komarac nama prenese, razvije se samo jedna. Drugim riječima, naraste u crva. Može narasti do 10 centimetara. Mirela ima osjećaj kako se taj crv u njoj razmnožio, ali parazitologinja tvrdi da je to gotovo nemoguće jer su potrebni mužjak i ženka crva da stvore novu ličinku. Zato se u psećoj krvi može dijagnosticirati prisutnost tog parazita, a u ljudskoj ne.

Mirela ima mnogo nalaza s hitnog prijema. Htjela je da liječnici doista vide tog crva, a neki su i vidjeli nakupinu, ali nije bilo moguće operirati. 

Jedan je liječnik bio spreman pokušati izvaditi crva, no nije mogao pronaći medicinsku sestru da mu asistira. Mirela je čak je bila i hospitalizirana 5 dana kako bi ga izvadili. Kada bi se crv pojavio, tvrdi nije bilo moguće organizirati operaciju. Ili je nedostajao kirurg ili anesteziolog. Tako je na red za operaciju došla kao za peh, govori, onda kada ga nije osjećala.

Nakon operacije je neko vrijeme bio mir, a onda je opet krenulo. Neugodna bol, gmizanje, i kako kaže, ugrizi iznutra koji joj nisu dali mira. „Meni je naša veterinarka rekla: 'Morate se toga riješit jer to jako iscrpljuje vaš organizam'. Meni je to jasno. Ja sam izgubila jedno osam kilograma u tomu svemu. To je i psihički stres pa nemaš volje za jelom, ili kad jedeš si misliš da sad hraniš te crve. Čovjeku dođe da ne jede“, govori Mirela.

A da se crvi hrane, potvrđuje i dr. Živičnjak. „Hrane se oni definitvno. Imaju i usni otvor i probavni sustav. Međutim, oni se ne razviju do spolne zrelosti tako da bi se reklo da nije ni njima lako. Najčešća situacija je da ugine i da se onda formira čvorić i onda se otvaranjem čvorića naiđe na crva“, objašnjava Živičnjak.

U psima potkožni crv može živjeti i do 4 godine, a srčani i dulje. U ljudima još nitko nije pratio jer se najčešće pronalazi u nakupini na koži kada je već mrtav, govori Živičnjak. Za pse je opasan, dok za ljude nije jer mu to nije okruženje gdje želi i može živjeti.

Vlasnici pasa sada vjerojatno gledaju u svog ljubimca, a gledala je Mirela i u svog. Vodila ga je veterinaru. Zato je bitno zaštititi psa s više od onog zakonom propisanog. S obzirom na to da su psi izvor, a komarci prijenosnici, ličinku crva mogao joj je prenijeti komarac bilo gdje. Pa je zvala dežurnog epidemiologa.



U pet do deset slučajeva na godinu odstranjivanja neke nakupine s ljudi, ustanovi se da je upravo crv parazit, češće ovaj potkožni, već uginuo. Mireli to baš nije neka utjeha jer pred liječnicima ispada luda kada se crv ne vidi, a sve dokaze ima da nešto tu postoji.

Proučila je sve dostupna istraživanja, tuđe priče, i naletjela na jednu prilično sličnu situaciju. U New England Journal of medicine opisan je slučaj u kojem je crv, ovaj potkožni, jednoj ruskinji gmizao ispod kože lica. Iz kapka prema nosu, pa sve do usta.

Mireli su otvorili kapak i crva nije bilo. Napravili su joj magnetsku rezonancu očne šupljinei i nije ga bilo, a u trenutku kada bi se vidio nije bilo liječnika da vidi to oteknuće.



U svim dijagnozama s kojima je izašla s pregleda pisalo je parazitoza ili suspektna parazitoza vjeđa. Međutim, to nije dovelo do rješenja Mirelinog problema. Ne zna što napraviti, kome se više obratiti, osjeća se nemoćno. Jedina utjeha koju može imati da ti crvi nisu dugog vijeka u ljudskom tijelu nije joj baš od koristi jer, govori, kada krene gmizati, razmišljate o sada, a ne sutra. 

Propuštenu epizodu emisije Provjereno pogledajte besplatno na novatv.hr.