Psa koji je bio u bolovima, nepokretan i s golemim tumorom odnijela je veterinarima, a pregledom je utvrđeno da se životinja nije liječila. No, inspekcija ga vraća vlasnici, a Provjereno istražuje tko i kako brine o dobrobiti životinja.

Propuštene emisije gledaj besplatno na  NOVATV

 Našla ga je upaljenih očiju i ušiju, s golemim tumorom zbog kojeg nije mogao hodati. Odvela ga je veterinaru, a sad joj prijeti kazna i to za krađu psa. Na kraju ga je morala vratiti vlasnici. Priča je to koja se poput munje proširila društvenim mrežama, izazvala gnjev i bijes. Kako se provodi zakon o zaštiti životinja? Imamo propisane kazne, pa čak i kazne zatvora za nanošenje nepotrebne boli onima koji se ne mogu izboriti za sebe. I što? Nikome ništa. Samo ove godine prijava za zlostavljanje i zanemarivanje bilo je čak 620.

Vlasnički pas bez nadzora na cesti u groznom stanju s ogromnim tumorom.

''Osovili smo ga na noge i uočili smo taj tumor veličine poveće dinje. Koža po tom tumoru je već toliko nategnuta da je počela pucati i krvariti'', kaže Tihana Maretić iz udruge Le Pas.

Bolesno štene ubacili su u kantu za smeće. A iz kante, skupa sa smećem, skončao je na dnu potoka. Priče koje se u Hrvatskoj mogu pričati unedogled. Slučajevi koji izazovu lavinu komentara na društvenim mrežama.

''Znači, mi smo ove godine u prvih 10 mjeseci imali, što se tiče kućnih ljubimaca, više od tisuću prijava. Od tih tisuću prijava, jedno 600 se odnosilo na zanemarivanje psa'', otkriva Gordan Jerbić, načelnik Sektora za veterinarski nadzor pri Državnom inspektoratu Republike Hrvatske.

Svako malo dogodi se nova gnjusna scena. Gotovo svaki put bez konkretne kazne. Imamo Zakon o zaštiti životinja, imamo čak i članak Kaznenog zakona koji se odnosi na usmrćivanje ili nanošenje nepotrebne boli i patnje životinjama koji propisuje kaznu zatvora. I, što? Gotovo nikome ništa, unatoč tome što prečesto gledamo strahote.

''Nemamo jednostavno sustav gdje će svatko biti odmah kažnjen kad napusti životinju, kada je zanemaruje, kada je zlostavlja'', ističe Luka Oman iz Prijatelja životinja.

Dlaka poput oklopa
Tihana Maretić je predsjednica udruge za dobrobit i zaštitu životinja, a prošlog je četvrtka dobila je dojavu o zapuštenom samojedu koji ne može stati na noge, leži i dašće.

''Dlaka samojeda koja se ne održava s vremenom, s godinama neodržavanja, na tom tijelu napravi oklop koji ne propušta zrak ni vani ni unutra. Točno to je u Aronovom slučaju bilo. Dakle, njemu je ta dlaka toliko zapetljana, toliko zalijepljena, kruta na dodir, da je njemu cijela površina kože upaljena'', priča Tihana. Da se zove Aron saznala je u veterinarskoj ordinaciji, kamo je odjurila s njim jer je pas imao ogroman tumor i jedva je hodao.

Ima tumor, buhe, nije cijepljen...
Veterinari su u svojem nalazu napisali kako nije cijepljen protiv bjesnoće i kako ima buhe te kako mu je testis s tumorom u ranama. Propisani su mu antibiotik i flaster protiv bolova. Preko čipa su saznali da živi nekoliko metara od mjesta gdje je pronađen, pa je zvala vlasnicu. Umjesto sreće da joj je pas u sigurnim rukama, dobila je viku.

''Da ja nemam pametnijeg posla, da ona mene hrani jer mi dobivamo novac iz državnog proračuna, ne zna to objasniti, da ja nemam svoje djece pa nemam drugih obaveza u životu nego krasti ljudima pse. Tu se upleo njezin otac, koji je urlao sa strane da će me ubiti, da će me mrak progutati, da će vojsku na mene poslati'', govori Tihana.

Dijaloga, kaže, nije bilo. Odlučila je prijaviti vlasnicu veterinarskoj inspekciji. No dok je čekala Aronove nalaze, njoj je zazvonio mobitel. ''Ja sam u tom trenutku dobila poziv iz policije u kojem sam obaviještena da sam optužena za krađu'', kaže. I da hitno dođe u policiju sa psom. Izmjenjivala su se dva inspektora, koji su joj rekli kako će je uhititi i kako mora vratiti psa.

''Nisam mogla vjerovati da to rade. Apelirala sam na njih kao ljude, pokazivala sam im slike. I ništa'', govori.

Psa morala predati vlasnici
Naposljetku morala je popustiti i predala je psa vlasnici. Jer od optužbe da je ukrala psa nije mogla ni podnijeti prijavu za zanemarivanje psa. Prijavila ju je kada je došla kući veterinarskoj inspekciji.

Ekipa Provjerenog pokušala je stupiti u kontakt s vlasnicom. Ona je izrekla poznatu floskulu političara – neka samo institucije rade svoj posao. A onda je preko poznanika zvala da joj novinari ne dolaze pred kuću da joj djeca ne dožive traumu. Inspekcija je zaista i izašla na teren, i to nekoliko dana nakon prijave. I psa nije oduzela.

''Pa gledajte, pas ima 13 godina. Znači, pas je socijaliziran, pas je ljubimac, tamo je odmalena. Ja sam vidio slike da je pas u tom trenutku bio u takvom stanju kakvom je bio. Ali u trenutku kad smo mi došli i kad smo mi izvršili nadzor, tada je pas bio, za što postoje fotografije i snimke, okupan, nije trpio nikakvu bol, kretao se, jeo i normalno funkcionirao, kako pas od 13 godina može funkcionirati'', tvrdi Jerbić.

Dobar zakon koji se dobro ne provodi
Ovakvih scenarija, govore u Prijateljima životinja, nagledali su se tijekom godina. Od izglasavanja zakona o zaštiti životinja nije osnovano tijelo koje će brinuti samo o tome, već se prelilo na veterinarsku inspekciju.

Osim toga, ovlasti za postupanje se dijele na Veterinarsku inspekciju i komunalno redarstvo. U najgorem dijelu zemlje po pitanju poštovanja zakona i propisa o životinjama, Međimurju, Aleksandra godinama vodi bitku. ''Činjenica je da mi imamo jako dobar zakon koji se jako dobro ne provodi'', kaže.

Epidemija pasa u Međimurju, ali i epidemija zlostavljanja i nemara dovele su do toga da su se uključila tri ministarstva i da se napravio projekt čipiranja, kastracije i zbrinjavanja pasa. Žalosno je što je većinu projekta iznio čakovečki azil.

Nema kontrole, nema kažnjavanja
''I nakon toga nije bilo redovite kontrole. Znači, mi smo u dva naselja ulazili konstantno sami, dok u ostala naselja, jer ih imamo 12 u Međimurskoj županiji, nije ulazio nitko. Dakle, niti veterinarska inspekcija, rijetko komunalni redari. Uopće ne znamo što se tamo u te dvije godine dogodilo. A samo iz ovih naselja smo povukli preko 300 pasa, mi sami'', otkriva Aleksandra.

I nema strogog kažnjavanja. U tome je problem, govori. Prijavila je posljednji slučaj. Dobili su snimku u kojem bolesno štene nogom guraju u kantu za smeće. Pitali su što je sa štenetom. Dobili su sliku psa na dnu potoka.

''Vi životinju nađete kad je već sve gotovo. Neke od prijava smo predavali, neke su imale nekih rezultata i za jednu znam da je donesena pravomoćna presuda u naselju Kuršanec, gdje je jedan stanovnik Kuršanca usmrtio tri psa letvom i on je dobio bezuvjetnu kaznu zatvora od osam mjeseci. To je bilo prije tri godine. Za ostalo nemam baš nekih saznanja, ali mi se trudimo svaku takvu stvar prijaviti i tražiti da se postupa po tome'', kaže.

Inspekcija izašla na teren u Aronovu slučaju
U Aronovu slučaju s početka priče inspektori su izišli na teren. Kažu da se pas liječio od 2019. godine, za što vlasnica posjeduje dokumentaciju koja opisuje kako je liječen, kako je trebao biti operiran u 2020. godine i zašto nije. Nije bilo razloga za oduzimanje, ali izdali su naredbe.

''Mi smo naložili da se dalje vrši terapija psa. Mi ćemo kontrolirati provodi li se i na koji način i hoće li pas biti takav kakav je'', kaže Gordan Jerbić.

Na sudu slučaj često padne
U 10 mjeseci ove godine, otkriva, od 620 prijava za zanemarivanje, oduzeli su 93 psa. I to mogu samo privremeno. Cijela stvar ide na sud i sud odlučuje oduzima li se životinja za stalno ili ne. O prekršajima također odlučuje sud.

''Pa naravno da vi morate sve priče po propisu dokazati. U trenutku kada inspektor dolazi na lice mjesta, tada utvrđuje činjenice. Je li netko prije toga tukao psa ili ga držao stalno na lancu, vi to morate dokazati u svakom slučaju. Mi puno puta napišemo prekršajnu prijavu protiv vlasnika, ali na sudu to zapravo padne. Padne kao neosnovana zbog toga što nije dokazivo u svakom slučaju da je to tako i bilo'', pojašnjava Jerbić. Jer se počinitelji pripreme na dolazak inspekcije.

''Učinili ste mi uslugu...''
''Znamo dobiti i pozive samih zlostavljača koji kažu: 'Uh, učinili ste mi sada uslugu što ste me prijavili nadležnim institucijama jer sad imam i potvrdu da je sve u redu i mogu nastaviti dalje''', otkriva Oman.

I nisu u pitanju samo kućni ljubimci. Koliko je samo priloga snimljeno o konjima koji drugima rade štetu. Dnevnik Nove TV izvještavao je o stočaru koji je primao poticaje, a već godinama njegove životinje lutaju okolo, uništavaju, ugibaju.

Da stvari u sustavu ne funkcioniraju, govori i činjenica da veliki dio posla zaštite životinja odrađuju udruge, umjesto institucija i lokalnih zajednica kojima je to propisano zakonom.

''Reći ću vam samo nešto. Znate što sada čeka udrugu Le Pas? Odmazda. Mi ćemo sada dobiti takav veterinarski nadzor i takvu kaznu ako imamo bilo kakvu nepravilnost, a imamo sigurno jer tko traži, naći će'', govori Tihana Maretić.

Zašto nije operiran tumor veličine dinje?
Aron ima tumor veličine dinje. Zašto nije operiran? Teško je ulaziti u veterinarske odluke. No bio je sam i nije mu bilo dobro, a ne zna reći da živi nekoliko metara dalje. No to što je sam je opet posao komunalnih redara. I opet priča ide u krug.

''Ići će prekršajna kazna s obzirom na cijepljenje i mi ćemo poduzeti ove mjere'', kaže Gordan Jerbić. I to je to. No kada bi država neodgovorne kažnjavala strogim novčanim kaznama, u konačnici bi smanjila problem na minimum.

Kao i u mnogim drugim stvarima, imamo mi i težih problema. Ljudi koji proživljavaju nepravdu. Siromaštva. Teške bijede. Pa se mnogi pitaju zašto o psima toliko? Nisu ovdje psi u pitanju. U pitanju su nemoćni. Oni koji se ne mogu obraniti niti dići glas protiv torture, protiv nasilnika. Ovdje su u pitanju, kao i gotovo redovito u našoj zemlji – zakoni koje imamo, a koji se ne provode!

Još lakše do novosti o omiljenim serijama i emisijama. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju