Na sudu je plakao i kumio kako će se popraviti, a četiri mjeseca poslije prebio ju je na mrtvo ime.

Propuštene emisije gledaj besplatno na  NOVATV

Slučaj Daruvarac otvorio je pitanje kažnjavanja zlostavljača žena. U javnosti su se počeli nizati slučaj za slučajem – muškarac kraj Đakova koji je svoju suprugu napao motornom pilom, muškarac u Biogradu na moru koji se automobilom zaletio u suprugu dok se vraćala iz crkve, a potom je napao nožem, mladić u Viškovu koji je ošamario djevojku toliko da ju je nokautirao zato jer ga je odbila.

Sve je to potaknulo sugovornicu Provjerenog da progovori o psihičkom i fizičkom nasilju koja proživljava već 20 godina od supruga, nagrađivanog policajca. Njihov je primjer dokaz kako sustav ne reagira dok ne bude prekasno, jer premlatio ju je dok je bio na uvjetnoj. Na sudu je plakao i kumio kako će se popraviti, a četiri mjeseca poslije prebio ju je na mrtvo ime.

''Prijetnje, pa bacanje s balkona, gušenje, bacanje stolica, šaketanje. Masu puta sam ju spasila'', govori Antonijina kći. Kaže kako ih je strah, ali nema smisla živjeti u strahu. I zato su odlučile progovoriti. Tukao ih je i zlostavljao punih 20 godina i žele da se njihov glas čuje.

Na početku veze i braka između Antonije i supruga u kojem se rodilo troje djece, ništa nije upućivalo da se radi o nasilniku.

On je nagrađivani policajac, i to cijenjen među kolegama. Upoznali su se u istočnoj Slavoniji, gdje su oboje radili u policiji. Ubrzo se i vjenčali. ''Vi sad da s njim pričate, on bi se vama činio kao najbolja osoba na svijetu. Ja uvijek sretna vesela na poslu, on imao lijepu plaću. Plaćali smo kredit'', priča Antonija.

Idila je kratko trajala. Prvo premlaćivanje uslijedilo kada je bila u osmom mjesecu trudnoće. ''Onda me tukao sa šakama po trbuhu. Ja kako sam se branila jer sam bila trudna znači on je mene jako šakama udarao, tu po glavi. Tu su sve hematomi bili i sa nogama me tukao, otvornim stopalima uvijek i tu po kičmi'', prepričava. Krivnju je sebi pripisivala.

To se ponovilo još par puta. Vjerovala je da neće postati navika jer se svaki put pokajao, a mislila je da je to iskreno. A svaki bi se put ponovilo.

Najstarija kći od malih je nogu bila izložena nasilju. ''Tata bi mi uvijek pokazivao matematiku. I dobro mi bi sjeli za stol, no već kad ja ne bih znala izračunati 35+25, tu bi došlo do vike, galame, ružnih riječi, psovki. Vukao bi me za kosu, znao bi me ošamarit'', ispričala je kći. To je trajalo dok mu majka nije stala na put, kada bi se okomio na nju.

I život se od tog trenutka pretvara u pravu noćnu moru. Često bi se kući vraćao pijan, a tada je Antonija znala što slijedi. Jedne ga je noći upitala gdje se zadržao toliko dugo i to je bila pogreška. ''Počeo me vući za noge, u spavaćici sam bila. Toliko je opak i bolestan da me nije moggao bacat kroz vrata sobe u balkon nego me vukao koz cijeli hodnik, otvorio vrata od hodnika, balkonska, i ja sam visila. Dolje niz balkon da me hoće bacit i ja sam vrisnula i kako sam vrisunula, Elizabeta je izašla iz sobe'', opisuje Antonija.

Nastavilo se to i dalje. Nebrojeno puta je gledala smrti u oči. A sve se događalo pred maloljetnim sinom. ''Svaki put je repetirao pištolj i 10 ili 15 puta, sigurno možda i više, ne bih htjela lagat, mi je stavio u sljepoočnicu i uvijek mu se ruka tresla i uvijek prvo gestikulira pa psuje. Ta pjena, voda curi iz usta. I uvijek je rekao da će ubiti mene pa sebe, a nekad je govorio da će ubiti samo sebe'', prisjeća se.

Rastaju se prije 8 godina, ali iz ekonomskih razloga ostaju zajedno živjeti u izvanbračnoj zajednici. Ni prije, niti poslije, nasilje nije prijavljivala. ''Iz stida i srama. Misliš zbog kuće, onda misliš zbog djece. Kako će oni bez oca? Onda imaš grižnju savjesti. I onda vas prvo pere da ste zaista vi krivi za nešto. Onda vam se to oduži godinu dana, dvije, pa pet, pa vam dođe treće dijete pa prođe deset, 20 godina. Onda misliš ako nisam sad onda niti ne moram niti neću'', objasnila je Antonija.

Nova scena uslijedila je prije nešto više od godine dana. Sve se odvijalo u autu, Antonija je vozila, a vraćali su se iz Vira za Zadar. S njima je u autu bio i sin. Ni sama kaže, ne zna kako nije sletjela s ceste. Suprug se, kaže, cijelim putem derao. Nije završio niti kada su stigli kući, a Antonija se od straha zaključala u WC i kćeri doviknula da pozove susjede u pomoć.

Antonijin bivši suprug je na silu otvorio vrata WC-a, a kada je došao do nje, njezinom je glavom udario dva puta u štok od vrata, i nakon toga ju gurnuo niz stepenice. ''Ja sam dotrčala do nje, pokušala je dići, no on se tu pojavio s nožem. Dan danas taj nož ne mogu pogledat. Znači ne mogu s njim rezat kruh, s tim nožem ne mogu ništa. Taj nož mi se gadi jednostavno. I uhvatio je nož i htio ju probosti. Međutim, u tom trenu sam se snašla i stala sam između njih dvoje jer sam se nadala da mi neće ništa i evo, hvala Bogu, meni nije ništa i nož je bacio na pod'', prepričava Antonijina kći.

U pomoć su priskočili i susjedi. Stali su između njih. To je bila kap koja je prelila čašu. Pozvala je policiju, a njegovi kolege nisu mogli vjerovati da se radi o njemu.

Osuđen je na godinu dana uvjetno i šest mjeseci društveno korisnog rada. Udaljen je i iz policije zbog povrede dužnosti, ali ubrzo odlazi u mirovinu. Antonija bježi u Osijek kod roditelja gdje negira da je bila žrtva obiteljskog nasilja. ''Starija doktorica, imala je negdje oko 60 godina, ona me pročitala i ona me sedam ili osam puta pitala 'Jeste li sigurni da se to na taj način dogodilo?''. Ja rekla da je, i ona mene opet 'Antonija, jeste vi sigurni da se to Vama dogodilo'. Rekoh da je'', govori Antonija.

Priznala je tada prvi put da je žrtva obiteljskog nasilja. Završila je u sigurnoj kući. Liječila je traume, a dijagnosticiran joj je PTSP. Nakon svega, vratila se kući, a suprug je tražio oprost. ''On je dolazio svaki dan mami u stan. Nije se dao istjerati iz stana. Donosio bi joj ručak pa bi donosio čokolade pa bi se ovako ulizivao Petru. Svašta nešto samo da pridobije tu pažnju da se mama opet vrati. I naravno mama je pokleknula i vratila bi se, ali ja sam sama skužila da psihičko zlostavljanje i dalje se nastavlja'', govori Antonijina kći.

Strah, emocionalne i financijske ucjene uz tjelesno iživljanje bile su njegove metode zastrašivanja.
Sve se vratilo na staro. Sada međutim, nije stao na premlaćivanju. Antonija je, o čemu svjedoči i medicinska dokumentacija, seksualno zlostavljana.

Završni čin 20-godišnjeg nasilja uslijedio je na godišnjicu braka, 12. prosinca prošle godine za vrijeme uvjetne kazne. Pretukao ju je, priča Antonija, ispred kafića u Košinju, a kada je stigao u stan njihove kćeri, rekao je da se mama sama istukla. Kći je pozvala policiju, bivše kolege od svog oca. No, u njegovu priču ipak nitko nije povjerovao. Ozljede su ipak bile preozbiljne – razbijen nos, čelo, otisci od gušenja, hematomi po cijelom tijelu.

Umjesto da odahnu za vrijeme blagdana, kreće nova drama. Izašao je na slobudu na staru godinu. Odlukom suda, istražni je zatvor bivšem je odlikovanom policajcu, zamijenjen mjerom zabrane prilaska, bez da je itko obitelj o tome obavijestio. Osuđeni nasilnik je na slobodi. Ima zabranu prilaska obitelji, a oni dobro pamte obećanje koje je dao ako završi u zatvoru. Antoniji je zaprijetio da će ju ubiti.

U Hrvatskoj je lani ubijeno 18 žena, godinu prije 15. U većini slučajeva od strane njima bliskih osoba. Godišnje se prijavi 15-ak tisuća slučajeva zlostavljanja žena, a manje od 15 posto prijavi nasilje od strane partnera. Antonija je hrabrost skupljala 20 godina. I nakon svega, njezin suprug i dalje šeće slobodno.

 

Propuštenu epizodu emisije Provjereno pogledajte besplatno na novatv.hr.