Vjeruje da je opsjednuta demonima, pa vrišti i lupa po instalacijama, a iz njezina stana voda curi u potocima i poplavljuje cijelu zgradu.

Propuštene emisije gledaj besplatno na  NOVAPLUS

Mirno zagrebačko naselje svakoga dana paraju zastrašujući urlici. Žena, koja vjeruje da je opsjednuta demonima, vrišti i lupa po instalacijama, a iz njezina stana voda curi u potocima i poplavljuje cijelu zgradu. Ona, naime, vjeruje kako na taj način tjera nečiste sile. Nema koga nisu zvali očajni i uplašeni stanari, prije nego što su pozvali i ekipu emisije Provjereno. Pogledajte kako se riješila ta situacija i saznajte što učiniti kada je susjed psihički bolesna osoba.

Iz dana u dan, stalno isti scenarij. Psihički bolesna susjeda ne da ostalim stanarima normalno živjeti. Šest godina traje agonija stanara zgrade u zagrebačkom kvartu. Već im je prekipjelo, a uz silnu buku susjedina bolest ne manifestira se samo krikovima, već pušta vodu ne bi li se izborila s onim što ju muči. ''Ona drži pipu otvorenu jer se na taj način bori protiv ne znam koga. Protiv demona koji je napadaju i tako dalje'', govori jedna od sustanara Biljana Malović.

Rijetko kada je vide, ali je stalno čuju. Zvuk vode iz slavina postao im je sastavni dio života. ''Stvarno imam osjećaj kao da živimo pod vodopadom. Prostor naše dnevne sobe ne možemo koristit jer ti ne možeš gledat film od buke koju nekad ta voda radi'', prepričava Biljana.

Pušta vodu iz svih slavina i to toliko dugo da je uspjela probiti dva kata i uništiti stanove. Voda je čak curila i izvana po fasadi. ''Onda smo zvali vatrogasce. To nam je bilo jedino. Onda su vatrogasci zvali policiju, provalili. Unutra sve mokro, ona sjedi u fotelji pred televizorom, a nama curi voda'', priča predsjednica stanara Đurđa Čulig. Vatrogasci su provaljivali preko balkona. Tada je završila u Jankomiru, međutim to nije bilo dugoročno rješenje. ''Pa znamo joj zvonit na portafon, lupati na vrata. Nekad joj susjedi viču na prozor 'Smirite se, nemojte vikat', jer to znaju često biti sitni noćni sati. Ti ljudi spavaju, ti ljudi rade ujutro. Međutim, ona nikome ne otvara vrata, čak ni policiji. Na portafon nam nekad pusti Radio Mariju, molitve. Tako da mi do nje ne možemo ustvari doći uopće'', ispričala je susjeda Biljana Malović.

I policija je na njihove pozive prestala dolaziti, a susjedi je sve gore. ''Vrhunac je kad susjeda počne po ovoj plinskoj cijevi nabijati sa batom sa željezom. Znači, od vibracija su nama nastale pukotine na zidu'', govori Marijana Švrljuga.

Osim što je mučno slušati susjedinu bolest koje nije ni svjesna, uz neprospavane noći i života u strahu, još i plaćaju za sve to. Susjeda, naime, uopće ne plaća režije, a voda se dijeli po članovima kućanstva, a popravke svih šteta koje su nastale platili su sami stanari. ''Sve to na kraju mjeseca ispadne oko 300 do 400 kuna po domaćinstvu'', kaže Švrljuga.

Tri puta je susjeda završila u psihijatrijskoj bolnici Sveti Ivan. Ostali susjedi su tada mislili kako su rješili problem, međutim svaki put stvar bi vrlo brzo eskalirala nanovo. Sami su istraživali kako pomoći svojoj susjedi, a i sebi. Žena živi sama, i iako ima rodbine, ni oni ne mogu doprijeti do nje. Biljana Malović govori kako je socijalna radnica u susjedinu stanu bila tri puta, a sljedeći korak je uputnica za psihijatrijsko liječenje. Uputnicu može izdati liječnik opće prakse, no, tvrdi Malović, on se nije pojavio.

Ona je zaključana u stanu, a susjedi hodočaste po institucijama. Nakon zadržavanja u psihijatrijskoj bolnici susjeda bude puštena s nalazima, ali ona sama s njima nikada ne dođe do svog doktora koji bi joj trebao nastaviti terapiju. Susjedi već mjesec dana mole institucije da se nešto poduzme. I konačno je došao taj dan. Liječnik opće prakse, do kojeg ona samostalno nikada ne bi došla, u dogovoru s njezinim nećakom, kojeg jedinog tu i tamo posluša, došli su vidjeti što i kako dalje. ''Nije stvar da ona odbija terapiju, nego ona uopće nije svjesna da treba uzimat terapiju, to da je ona u posebnom psihičkom stanju da ona to ne može procijeniti'', objasnio je njezin liječnik. A dok nema nikakve agresije ili ugroze, materijalne ili kakve druge, nemoguće je ući u stan ukoliko ih ona samostalno ne pusti, i nećaka i liječnika i patronažnu sestru.

Pregled i nagovor za liječenje iza zatvorenih vrata su trajali sat i pol. Prvi je ovo korak ka nekoj pomoći i velika stvar što ih je uopće pustila u stan. Liječnik je procijenio kako je potrebna hospitalizacija pa je zvao hitnu. Međutim, kada se činilo kako je stvar riješena, opet ništa. ''Stvar je u tome da hitna ne želi doći po nju ako ih policija ne nazove. Čeka se da bi bila agresivna. Tako funkcionira sistem. Ne, ne mogu reći da sistem niti funkcionira niti ne funkcionira jer ga nema'', govori njezin nećak.

Psihijatrijska ustanova ne obavijesti liječnika opće prakse niti centar za socijalnu skrb ukoliko osobi nije oduzeta poslovna sposobnost. I tako se krug liječenja prekida. A ona živi sama. Lijekovi drže koliko drže, a onda opet ispočetka. Za susjedu ne bi znao ni centar za socijalnu skrb niti liječnik da nema nećaka i susjeda jer institucije nisu povezane. ''Ima nekih 70-ak godina i, umjesto da ostatak života proživi s nekakvom čašću i u dobrom stanju, ona izaziva jad i ogorčenje svih susjeda svojim ponašanjem za koje ona nije odgovorna jer je bolesna'', kaže Biljana Malović.

Srećom, posjet liječnika i nećaka urodio je plodom, a susjeda je pristala otići u bolnicu na rizik nećaka s kojim je pristala otići po pomoć. No, to je sve privremeno.

Daljnji koraci su na liječnicima i centru za socijalnu skrb, na procjeni može li ona živjeti samostalno. Svi susjedi su uvjereni da nije, jer ne plaća režije i ugrožava sebe i druge.

 

Propuštenu epizodu emisije Provjereno pogledajte besplatno na novatv.hr.