Ekipa Provjerenog došla je do zanimljivih činjenica

 

Ilegalno zbrinjavanje biotpada od strane Rusa u Hrvatskoj se nastavlja. Nakon što su na novom natječaju s Holdingom potpisali ugovor vrijedan 73 milijuna kuna, unatoč nekoliko nadzora inspekcije, još uvijek rade što ih je volja.

 

Metoda APP. Ako prođe - prođe. To je biznis princip po kojem Rusi, vlasnici nekoliko bioplinskih postrojenja rade u Hrvatskoj. Prije nekoliko mjeseci uhvatili smo ih kako rade ilegano. Zbrinjavali su zagrebački biootpad, ali, nemaju dozvolu za to, jer otpad je pun smeća. Trebali bi ga razdvojiti, ali baš njih briga za ekologiju i zdravlje građana Republike Hrvatske pa su se onda javili na novi Holdingov natječaj s drugom bioplinarom koja također nema tu dozvolu.

I tamo je inspekcija napravila dar mar i zabranila im daljnji posao. Otpad iz Zagreba odlazi, a u Orehovec gdje je trebao dolaziti, a više ne smije, ne dolazi. Pa gdje onda ide? Ema Branica i Miro Bokan su pratili jedan kamion, mogli su i žmireći jer taj smrad jednom kad osjetiš, kažu: više ne zaboravljaš. Otišao je skroz na drugi kraj Hrvatske. U treću bioplinaru, istog vlasnika, koja također nema dozvolu za to. Nama se čini kao da već treći put, čini budale od naših institucija.

Bioplinara u Gregurovcu je imala ugovor s Holdingom da zbrinjava zagrebački biootpad. Ali za takav onečišćeni biootpad ne mogu samo gurnuti u bioplinaru, a nemaju dozvolu za adekvatno zbrinjavanje pa su dobili zabranu inspekcije zaštite okoliša.

Dozvolu za zbrinjavanje onečišćenog biootpada nemaju ni u drugoj svoj bioplinari 10 kilometara dalje u Orehovcu, ali to ih nije spriječilo da se jave na novi natječaj, a nije spriječilo ni Holding da potpiše novi ugovor vrijedan 73 milijuna kuna. Dakle zagrebački onečišćeni biootpad bi trebao u Orehovec. Kada smo i mi tamo došli nismo našli- ništa!

Zvali smo njihovog partnera iz natječaja - pretovarnu stanicu.

''Tamo dok je to bilo u Orehovcu gore di se vozilo smo mi vozili, sad više ne vozimo mi smo sad samo pretovarna stanica. Uglavnom mi ne vozimo, pitajte bioplinsko postrojenje'', rekao je zaposlenik pretovarne stanice.

Ovako stvari funkcioniraju: čistoća skuplja biotpad po Zagrebu. Dostavlja ga u pretovarnu stanicu, a potom se vozi na zbrinjavanje u bioplinaru. Budući da ga nismo našli na adresi gdje bi po ugovoru trebao biti, čekali smo ispred pretovarne stanice kako bi saznali gdje otpad završava.Krenuli smo za njim. Krajnje odredište nismo znali. Imali smo samo pretpostavku. Isti vlasnik ima još nekoliko bioplinskih postrojenja. Dvije bioplinare se nalaze u Osječko- baranjskoj županiji. Ide li tamo ili ne tek ćemo otkriti. Jedna je bioplinara u Viljevu, a druga 10 kilometara dalje u Donjem Miholjcu.

I onda je opet stao. Usred polja na ugibalište uz cestu. Morali smo ga čekati, jer ako se vratimo i on nas prođe možda skrene nećemo znati u koje je postrojenje otišao. Dugo smo ga čekali. Sada ostaje samo jedna opcija. Ušli smo u grad Donji Miholjac. Direktno u bioplinsko postrojenje.

Pratili smo cijele vrijeme kamion i došao je ondje gdje smo očekivali, zagrebčaki biootpad završio je u Donjem Miholjcu. Dakle grad Zagreb odnosno Holding sklopio je ugovor o zbrinjavanju biootpada s bioplinskim postrojenjem Orehovec, međutim otpad ne završava tamo već u Donjem Miholjcu.

Smrad je vrlo prepoznatljiv, smrad je jednak kao i onaj koji je bio u Gregurovcu i Orehovcu gdje posluje isti vlasnik. Jer u rujnu kada smo snimali o bioplinari Gregurovec i Orehovec zvali su nas upravo građani koji taj smrad neće zaboraviti dok su živi.

''Po mirisu se čulo da nije samo silaža i stajski gnoj nego da je nešto gore od raspadajuće životinje, ne može se opisati taj miris koji dolazi'', objasnila je tada Andreja.

Sada to isto kilometrima dalje proživljavaju i stanovnici Donjeg Miholjca. ''Ne može se izaći van, ne može se otvorit prozor, ne može se ništa po vani zato što je užasan, užasan smrad'', govori Elvira iz Donjeg Miholjca.

''Ne možete disati od tog mirisa, to nije miris ni trave ni trulih biljaka, to je strava'', komentira Nenad iz Donjeg Miholjca.

Vremena se poklapaju. Točno prije toliko bioplinara u Orehovcu je dobila zabranu. Pa je očito da je zato zagrebačko smeće počelo smrdjeti na posve drugom kraju Hrvatske. Sve te tri bioplinare koje spominjemo istog su vlasnika i sve tri imaju istu dozvolu, onu koja podrazumijeva da je biotpad potpuno čist, a i slijepcu je jasno, kako sa zagrebačkim smećem to nije slučaj.

''Mi biorazgradivi otpad odmah ubacimo u sustav koji je hermetički zatvoren i tu dalje nema širenja mirisa'', objasnio je u rujnu Aleksandar Sandić.

Umjesto dozvole R12 koja podrazumijeva da otpad mogu odvojiti i očistiti, oni imaju R3, koja znači da u postrojenje mogu samo ubaciti čisti biotpad. Da muljaju, bilo je jasno i inspekciji koja im je zabranila rad, ali u igri je ogroman novac, 73 milijuna koja holding nudi nekome tko će zbrinuti zagrebački problem. Javljaju se zato na natječaj s drugom bioplinarom, iako ni ona nema ni dozvolu ni uvjete zbrinjavanja. ''Dolazi inspektorica 27. studenog na uvid na osnovu prijave i donosi rješenje i zaključuje da rade isto što su radili i na bioplinskom postrojenju u Gregurovcu. Zbrinjavali su otpad na nezakonit način kontra dozvoli koju posjeduju'', govori Franjo Hoić.

No, smeće iz Zagreba ne prestaje dolaziti. Pa dolaze na još jednu protuzakonitu ideju. Slat će ga u svoju treću bioplinaru, ali ni to inspekciji nije promaklo.

''Nakon što je inspektorica u svom zapisniku 15. prosinca navela da oni odvoze kompletno otpad zagrebački u Viljevo i Donji Miholjac, oni su vidjeli da će to biti u zapisniku, da će to praktički biti javna tajna. Žele legalizirati taj svoj posao i 18. prosinca traže, upućuju zahtjev na zagrebački holding za uvođenje podizvođača'', objašnjava Hoić.

Nakon što su mjesec dana ilegalno odvozili otpad u Donji Miholjac, a inspekcija ih već treći puta uhvatila u muljažama, Holding s njima potpisuje aneks i dozvoljava im podizvođača.

Podizvođač smije obavljati samo 29 posto posla, a budući da otpad nismo vidjeli u Orehovcu, zanimalo nas je gdje je onda ostatak. Pokušali smo doći do odgovornih iz Bioplinare. Rečeno nam je da pošaljemo mail. Na pitanje dolazi li, po ugovoru, otpad u Orehovec, Đurđa Jakovljev, direktorica bioplinare Orehovec odgovorila je da će se sve objasniti putem maila. No, ništa nam nisu objasnili jer nam nikakav odgovor nije stigao. Gdje je otpad, ne zna ni direktor pretovarne stanice, ali smo ga pitali kakav je otpad. ''Izuzetno je kvalitetan biootpad, uopće nije onako kako je bilo prije. Grad radi stvarno na tome i kvaliteta se popravila značajno. Možete doć pogledat, ali jedan drugi dan. Ne prije četvrtka ha-ha-ha. Vidjet ću, šalim se. Sve ok, pa znate vi sve o tome, to je već jako dugo akutalno'', rekao je zaposlenik pretovarne stanice.

Zatražili smo intervju s direktoricom javne nabave Holdinga i direktorom Čistoće. Odgovor, pa tako ni dogovor za intervju nismo dobili. Inspekciji smo isto poslali upit jer je upravo inspekcija spasila građane Gregurovca i Orehovca.

Kaznila ih je vodopravna inspekcija jer su onečistili potok, građevinska inspekcija im je pak naredila rušenje nelegalno izgrađene komopostane. Naime zagrebački biootpad su milijuni, ne mogu ga onečišćenog zbrinuti u bioplinari, ali s dozvolom za otpad koju imaju, mogu u komopstani, pa su si je nelegalno gradili.

''Mi možemo reći da je sad stanje jako dobro po tome da ne smrdi i dane voze od 12. mjeseca više onog smeća koje se ovdje vozilo. Sad nekad dovoze mulj'', govori Štefanija Ruchte iz Orehovca.

O samom kriminalu iznutra svjedočio nam je jedan od suvlasnika. Vrlo brzo nakon što je izašao s tim u javnost, Rusi su ga izbacili iz tvrtke. Kako je od jedne pozitivne priče, postrojenja koje je, od seljaka trebalo otkupljivati kukuruznu silažu i gnoj i proizvoditi jeftinu struju, došlo do ove zavrzlame, pojasnio nam je vrlo kratko. Silaža košta, a za otpad Rusi još dobiju novac, računica jasna.

''Gubi četiri milijuna, dobiva 1,5 milijuna na zelenoj biomasi što je ušparala, ali je uprihodila 10 milijuna kuna na otpadu. Tu je ta razlika koju naš Oleg Maksimov ustrajno pokušava uvesti u bioplinsko postrojenje. Kapital, novac fućka mu se za proizvodnju struje'', rekao je Franjo Hoić.

Emisiju "Provjereno" gledajte četvrtkom u večernjem terminu na Novoj TV! Propuštene epizode pogledajte besplatno na novatv.hr!

 

Još lakše do novosti o omiljenim serijama i emisijama. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju