Još jedna ispovijest trudnice kojoj su rekli da beba neće preživjeti

 

Činilo se kao jedna horor priča: žena kojoj su liječnici rekli kako joj beba neće preživjeti, ali da joj oni ne mogu pomoći. Neka se snađe sama, neka ode u Sloveniju. Ta je ispovijest šokirala javnost, zbog čega su se redakciji Provjerenog počele javljati pacijentice s istim iskustvom.

 

"Ja sam išla na klasičan porod, čula sam majke koje rađaju svoju djecu. Ja sam znala da moje neće ni zaplakati. Najviše mebolilo što to nisam mogla napraviti u svojoj državi i nisam poslije toga mogla otići svojoj kući", kroz suze priča Melisa Terez.

Nije imala izbora. Takav je zakon, rekli su joj. Da ga provjerava, kaže, u toj joj situaciji nije ni palo na pamet: "Vodila sam se da doktor zna što priča", rekla je.

Ono što se dogodilo prije deset godina ostavilo je prazninu u srcu koju Melisa nikada neće moći ispuniti. Krenula je dalje dok je ispovijest Zorice Zrile nije vratila natrag na svu bol, tugu, gubitak koji ju je ostavio bez daha.

Zrile je prije dva tjedna svima hrabro otkrila svoju najveću bol. Ona je bila u šestom mjesecu trudnoće kad je utvrđeno da dječak kojeg nosi, njihov Raul, ima malformacije nespojive sa životom. Beba se neće roditi živa, ali to nije bio jedini šok. Naime, liječnici joj ne mogu pomoći.

"Inducirani porod ili porođaj se ne može obaviti u Hrvatskoj. Imate u Sloveniji. Tamo je liberalnija država i tamo je to dozvoljeno nakon 22. tjedna", ispričala je Zrile u Provjerenom koji je emitiran 25. veljače.

Nakon emisije je pokrenuta lavinu žena čiji se glas mora čuti.

"Kao da ja to ponovo proživljavam. Iskreno, kao da se jučer to desilo. Nisam mogla da vjerujem, da čujem nešto što je doslovce isti slučaj kao i moj. Doslovce je isti slučaj, samo je druga bolnica", rekla je Melisa. Bila je to Melisina prva trudnoća, redovito praćena i uredna od samog početka. Iako je prošlo već deset godina, ona se tog 4. prosinca 2011. sjeća kao da je bio jučer. Na redoviti pregled u jednu zagrebačku bolnicu išla je, kaže, s nestrpljenjem jer je jedva čekala da čuje otkucaje srca, sazna nosi li dječaka ili djevojčicu.

"Rečeno mi je da dijete ima cistu na plućima, da se voda skuplja u trbušnoj šupljini i, što bude daljnja trudnoća, da će to biti sve gore i gore", prisjetila se te dodala: "Šanse da beba preživi su nikakve. S tim da najvjerojatnije nećete dočekati kraj trudnoće. Znači, ja moram čekat hoće li beba umrijeti, hoće li se ugroziti moj život."

Kako se tada osjećala, kaže, mogu razumjeti samo one koje su kroz to prošle. No, jedan je šok zamijenio drugi. Iako joj je rečeno da bi trudnoću bilo najbolje prekinuti, to nije moguće.

"Meni je u objašnjenju rečeno da se u Hrvatskoj prekid trudnoće može dogoditi do 22. tjedna. Nakon 22. tjedna prekid trudnoće u Hrvatskoj nije dozvoljen. Tim riječima. Ja sam, znači, u tom momentu bila trudna 22 tjedna i četiri dana", rekla je.

Trudna, noseći dijete za koje joj je rečeno da neće preživjeti, našla se potpuno izgubljena. Njezin joj je liječnik u bolnici, kaže, želio pomoći i to mu nikada neće zaboraviti.

"Meni je doktor rekao: 'Ja ću dati sve od sebe, ali mislim da nećemo uspjeti jer navodno tri člana čine etičko povjerenstvo od kojih je jedan od njih svećenik i što on kaže, tako bude.' Tim riječima je meni rečeno. Moj suprug je isto bio prisutan", rekla je Melisa.

Dobila je samo savjet da to riješi u inozemstvu.

"Meni su samo rekli da ima jedna klinika u Sloveniji gdje se radi prekid trudnoće do 36. tjedna. Oni meni nisu imenovali nikakvog doktora, ništa. Samo mi je rečeno da se raspitam i da odem, da se to može riješiti u Sloveniji", prisjetila se Melisa.

Dijagnoza u koju nije željela vjerovati nažalost je potvrđena i drugim i trećim mišljenjem. Umjesto u Sloveniju, uputila se u Sarajevo, rodni grad svoga supruga. Postupak je platila oko 17.000 kuna. Zašto su ove žene bile prepuštene same sebi? Zašto moraju moliti pomoć u inozemstvu, plaćati iz svog džepa skrb koja im je zajamčena zakonom? Umjesto jasnog i nedvosmislenog zakona, u Hrvatskoj imamo kaos.

"Potpuno je jasno da su u onim slučajevima kada je riječ o anomaliji ploda može izvršiti prekid trudnoće iznad dobi od 10 tjedana", rekao je ministar zdravstva Vili Beroš.

Ministar taj stav ponavlja od emitiranja prve emisije Provjerenog koja se bavila ovom temom. Isto piše i u Zakonu iz 1978., ali praksa demantira i ministra i Zakon. Zašto trudnice završavaju u Ljubljani i Sarajevu, umjesto da sve obave u Hrvatskoj? Daniela Drandić iz Udruge RODA tvrdi da je uzrok tomu loš zakon.

"Svaka zdravstvena ustanova i svaki zdravstveni djelatnik i djelatnica u Hrvatskoj dužan je postupati prema zakonu. Problem je kad je taj zakon toliko nedorečen da oni ni ne znaju kako postupati", rekla je Drandić. Istog je stava i Jasna Karačić iz Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata.

"Situacija je nedorečena. Ne postoji točno protokoli koji će slijediti sve ustanove. Događa nam se to da svaka ustanova za sebe zapravo donosi načine na koje rješava takve probleme. Jedni se drže zakona, jedini se drže međunarodnih ugovora, a znamo da u praksi onda nije nitko kriv", rekla je. Hrvatska je od 2001. potpisnica Konvencije o pravima djeteta koja je pravni akt i ima snagu zakona. U njoj stoji da se svakom djetetu priznaje prirođeno pravo na život. On je po definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, uz pomoć suvremene medicinske tehnologije, moguć za dijete koje se rodi nakon 22. tjedna trudnoće. Prije toga ne postoje šanse za samostalno preživljavanje.

"Nakon 22. tjedna trudnoće – i to, strogo gledano, 22 tjedna i nula dana – svaki prekid trudnoće nije više pobačaj nego porod. Znači, dijete se ne pobacuje, nego se rodi", rekao je Marko Klarić, predstojnik Klinike za ginekologiju KBC-a Rijeka.

"Dijete se upisuje u protokol, bilo da je živorođeno ili mrtvorođeno, dobiva ime i prezime, dobiva OIB, dobiva dokumente i mora imati i pogreb ako ne preživi. Znači, sudsko-medicinski je priča puno složenija nego prije 22. tjedna", dodao je

To je ono čime se vode bolnice koje odbijaju obaviti prekid trudnoće nakon 22. tjedna.

"Slovenija je država koja je obnovila taj zakon, odnosno ima dodatke koji dozvoljavaju takve radnje gdje su ti postupci točno definirani i nakon 22 tjedna. Točno su definirani postupci koji bi se trebali učiniti prije eventualnog prekida trudnoće nakon 22. tjedna, a u Hrvatskoj to nije definirano. Zato se takve pacijentice upućuju u Ljubljanu kao najbližem centru gdje je to moguće obaviti", rekao je Klarić. Zbog svega navedenoga formalnopravno se čini da su svi u pravu, tj. da nitko nije kriv. Međutim, Drandić kaže da je za ovo kriva država.

"Ni jedna bolnica ne stvara uvjete. Uvjete stvara zakonodavac i vrijeme je da konačno upiremo prst u zakonodavca i da kažemo: 'Vi ste tu zbog nas i vi morate riješiti ovo pitanje jer žene diljem Hrvatske pate zbog toga.'", rekla je.

Da Zakon o pobačaju star 43 godine zapravo nije medicinsko, već političko pitanje, potvrđuje i ovaj slučaj, kaže Mirjana Kučer iz splitske udruge Domine.

"Kad svu priču zaokružimo, ostaje nam stigmatizacija, ostaje nam činjenica da je pitanje prekida trudnoće vrijednosno pitanje, političko pitanje, a ne pitanje zaštite spolnog i reproduktivnog zdravlja žene. Ja bih rekla da pojedinci zarađuju jeftine političke poene", rekla je Kučer.

Niti jedna ga vlast do sada nije mijenjala. Zbog onoga što se njime zakonski uređuje, hodalo se, prosvjedovalo, tražio referendum, ocjena ustavnosti. Zakon je to koji je nedorečen, ali i medicinski potpuno zastario. Postao je političko pitanje koje se prebija preko trbuha i sudbina žena poput Melise ili Zorice.

"Ne mogu da vjerujem da tako nešto, da tako nešto nije bilo moguće obavit u svojoj državi. To me jedino pogodilo, to mi je prestrašno", rekla je Melisa.

Ona danas ne živi u Hrvatskoj i sretna je mama troje zdrave djece i jednog anđela. Tog prosinca prije deset godina rodila je curicu koja nikada nije zaplakala. Bol je to koju je osjetilo više od desetak žena koje su nam se javile u redakciju. Koliko je onih koje zbog stigme, ali i duboke traume o tome šute, možemo samo nagađati.

To da prekid trudnoće obave u svojoj državi nije bio hir, rezultat neodgovornog ponašanja ili njihova želja. Imale su spremne sobice, kupljenu odjeću, kolica. Bile bi najsretnije da su sa svojom bebom otišle doma, ali život im je pokvario snove. Hrvatski zdravstveni sustav ih je tada, u najranjivijem trenutku života, ostavio na cjedilu.

Emisiju "Provjereno" gledajte četvrtkom u večernjem terminu na Novoj TV! Propuštene epizode pogledajte besplatno na novatv.hr!