Welcome Tajči, nuklearni otpad, propast estrade i legenda banjalučki skladatelj Tutić...

Otišla je u doba najveće popularnosti. Imala je doslovno SVE. No vratimo se na početak. Estradni lisac Zrinko Tutić lansira Tajči, kreće prvi glazbeni projekt na kojem radi čitav tim, prvi put netko ciljano ulaže u glazbenicu koja bi trebala pokoriti mase svojim šarmom i optimizmom. I uspijevaju. Pune dvorane od Vardara do Triglava. Tajči histerija zahvatila je čitavu bivšu državu, cure nose popularne kokotice, oblače se kao Tajči, svi dečki, pa tako i ja, zaljubljuju se u Tajči, nastaje lutkica Tajči, svi su ludovali čitave noći i bili zaljubljeni u njezine oči. U čitavoj toj histeriji Tajči gubi identitet i sve se počne rušiti kao kula od karata. Tim od 30-ak ljudi usred rata ostaje bez posla. Treba li je kriviti? Po meni ne. ''Tko sam ja?'', pitanje je koje ste si sigurno barem jednom u životu postavili. Identitet je skup značajki koje čine bit neke osobe, a o spoznaji tih značajki ovisi čitavo čovjekovo postojanje. Iz njega proistječe doživljaj sebe i svijeta oko sebe. U potrazi za odgovorom možete naići na "pogrešan", što dovodi do otuđenja pojedinca. Nije mi namjera ulaziti u to je li se Tajči otuđila ili ne, no činjenica je da je Zrinko Tutić odjednom ostao bez projekta života koji je domaću estradu pokrenuo poput tsunamija. Na Tajči projekt mislim.

Džentlmenski je pušta da ode u Ameriku unatoč tome što je još uvijek bila pod ugovorom. I nakon Tajči koju, budimo realni, nikada nije prebolio, njegova tvrtka Tutico radi sto na sat. Estradna legenda Neno Ninčević s ratišta odlazi u Tutico ratovati s glazbom, koja je, ne zaboravimo, uz branitelje bila bitan faktor tih vremena. Osim Nene, za Tutića su tada radili svi danas udarni tekstopisci i glazbenici. Glazbena industrija rastura, zarađuju se veliki novci i odrađuje se na stotine humanitarnih koncerata. Maja Blagdan, Divas, Ivan Mikulić, Severina samo su neki od Tutićevih pulena u to vrijeme. Tada su svi su pjevali hrvatsko, i glazba i glazbenici bili su na visokoj razini. Ne zaboravimo i tadašnji dance koji je harao, no to je već neka druga priča. Banjalučki skladatelj, kako se Zrinko predstavlja, nakon nekog vremena ''puca''. Razlog: Severina, prva nasljednica Tajči koja se do dana današnjeg održala i trenutačno je najveća domaća ili ako hoćete balkanska zvijezda. Ona to realno jest, što sam ja uvijek i isticao kao činjenicu.

 Raspad Tutića na neki je način značilo da su stvari na estradi počele ići nizvodno. Naravno, bilo je tu i drugih estradnih magova kao što je Škugor, koji je iscrpljen od svojih zvijezda Tonyja, Sandija, E.T-a... ugasio ZG Zoe Music. Ili, recimo, Vladimir Mihaljek Miha, koji je izgubio Kasandru pa tako i posao, Đorđe Novković koji je svoju genijalnost iskoristio do maksimuma i koji je zasigurno imao još puno toga za napisati, ali nas je, nažalost, prerano napustio. Boris Šuput proizveo je instant dance pjevačice koje još uvijek pamtimo, a neke od njih kao što su Minea, Velina, Vanessa i danas rade, a on je, nažalost, bolestan. Zdenko Runjić predvodio je čitav splitski glazbeni pokret, no, nažalost, i on je preminuo, ali zato Huljić i dan-danas drma. Tko je ostao? Ostao je banjalučki skladatelj koji me je prije dan-dva izvrijeđao na pasja kola. Rekao mi je da sam ''nuklearni otpad'', da čim me vidio prvi put u životu, znao je da nikad ništa od mene. Nisam to primio k srcu jer od takvog tipa dobiti i salvu uvreda je uspjeh. Barem za mene. Odgovorio sam mu komplimentima. Ne lažnim, već pravim. Sve se to dogodilo dok sam pripremao intervju s Alkom Vuicom povodom njezina 50. rođendana i 30 godina karijere. Čitav život pratim njegov rad, pa i sad kad se posvetio crkvenoj glazbi i velečasnom Sudcu koji, pak, ako me ono dobro sjećanje služi, postavlja keramičke pločice po kućama bogataša. I do čega sada dolazimo? Do toga da Tajči i Zrinko imaju opet nešto zajedničko, a to je duhovna glazba. Tatjana u Americi veći dio godine provodi u kamp-kućici sa svojom obitelji i zdušno radi turneje po crkvama. Tko bi rekao da će se oni naći u istom žanru!? Tutić je nekako odustao od popa, premda šteta za takav kalibar glazbenog radnika. Pouzdano znam da su i Alka i Zrinko kao ljudi povrijeđeni što im se Tajči nije javila i održavala kontakt, pa ako hoćete i nastavila suradnju s njima. Tu ih podržavam, no podržavam i Tajčin pronalazak identiteta. Nije bilo lako s 20 godina biti uzor milijunima ljudi i još se pritom opako pogubiti. I sve mi sada ovo s povratkom Tajči nekako miriši na ponovno buđenje estradne scene, koja, da budem precizan, nikada nije do kraja umrla, jer ostalo je tu divnih pjevača, autora, aranžera... Neno Ninčević, Nikša Bratoš, Franjo Valentić, Jacques, Ivana Kindl, Tony, Josipa Lisac, Oliver, Gibonni, Tereza... imaju i imat će zvjezdani status na našoj estradi. No nedostaje nam opet onaj ponos, polet, veselje, bube u glavi. I zato podržavam povratak Tajči i njezinu turneju. Mogao bi sada i Zrinko kao i Tajči nakratko odustati od duhovne glazbe i prebaciti se na pop te opet rasturiti. Možda konačno uđemo barem u finale Eurosonga. Zrinko ja Vas čekam. Na potezu ste Vi. A ti Tajči razvali, luduj sa svojim bubama u glavi, ugledaj dvije zvjzdice u noći od kristala jer čini mi se da unatoč malom tržištu i žaruljanju možemo više. Odvrtimo malo film unatrag, podsjetimo se nekih prošlih vremena i svima će biti jasno da je to izvedivo. Možda upravo Tajči i njezina turneja opet budu pokretači uspavane hrvatske estrade. No, nedostaje joj Zrinko. Ili ne? Tajči je ponosna što radi s ljudima iz Yamaha Entertainment Group, no pitanje je imaju li oni Tutića. Čuvši ''Dvije zvjezdice'' u novoj verziji, čini mi se da nemaju. Zato Zrinko uzmi kormilo u svoje ruke, a ti Tajči dogovori kavu pa da Yamaha, Zrinko, Alka i ti još jednom napravite ČUDO.