Ozlem ste upoznali kao Narin u turskoj uspješnici "Crna ruža", a u ovom intervjuu otvoreno je progovorila o svom privatnom životu.

Ozlem Džonker koja tvrdi da glumci ne uspijevaju živjeti zbog toga što mnogo vremena provode na setu, objasnila je kako većina sretnih veza puca upravo zbog toga. Lijepa glumica punog srca rekla nam je nešto o svom privatnom životu.

Kako ste vi odlučili postati glumica?

Pa zapravo i nisam odlučila biti glumica, no ono što me pogurnulo u tu profesiju bile su reklame. Svidjele su mi se kamere, shvatila sam da sam talentirana. Činjenica da sam se upoznala s redateljicom Tomris Giritlioglu i da sam primila prvu ponudu od nje, da se serija emitirala na TRT-u i da sam imala glavu ulogu, jako je važna. Dobro sam razmislila o prilici koja mi se nudila, a odonda je prošlo 12 godina.

A školovanje...

Ja nisam školovana glumica, naturščik sam. Iskreno mislim da sam nakon 12 godina u ovom sektoru stekla poprilično iskustva. No dakako da je školovanje potrebno. Važno je talent zaokružiti dobrim školovanjem. Nakon teorije treba se posvetiti i praksi. Samo završiti školu ne znači mnogo. To vrijedi za apsolutno sve struke.

Dvije godine nije vas bilo u Turskoj. Kako ste uspjeli samo sve ostaviti i otići u Ameriku?

Za to je potrebna hrabrost. Ostavila sam svoju profesiju na dobrome mjestu tako da sam se po povratku uspjela nastaviti baviti njome. Trudim se stvarati dobre veze s ljudima. Prije nego što sam otišla u Ameriku, brinulo me da „propuštam život“. Puno sam radila, budući da sam 12 sati na dan provodila na setu, počela sam razmišljati kako nemam priliku učiniti ništa za sebe. Primijetila sam kako mi se svijet sužava. To me jako unesrećilo. Mislim da sam sama sebi htjela dokazati da mogu donijeti hrabru odluku i to me naposljetku jako usrećilo.

Kako ste ondje provodili dane?

Između osam ujutro i pet popodne bila sam na nastavi. Stekla sam diplomu iz engleskog. Moje dvije sestre i nećaci žive u Americi. Mama i tata većinu godine provode ondje. Provela sam jako lijepo vrijeme s njima. Jedan od razloga mog odlaska je bio da budem više sa svojom obitelji. I to zato što nisam vidjela svoje nećake dok odrastaju. Iskreno, nisam htjela propustiti svoj dio života.

Znači da gluma nije dobar izbor profesije za one koji ne žele propustiti život?

Tako je. Glumci rade jakim tempom, i propuštaju život. Više nikad neću moći napraviti toliku stanku, neću imati prilike. Zato je dobro da sam je napravila prije.

Mnogi glumci kažu da Turska ima problem sa scenaristima. Što vi mislite o tome?

To je istina. Ima previše redatelja i glumaca, a premalo scenarista. U Turskoj je gledanost televizije jako velika pa je takva i potražnja.

Kakav ste pisac?

Ako smijem reći, nikakav. (Smije se.)

Razmišljate li o tome da postanete redateljica?

Ne. Taj posao zahtijeva sasvim drukčiji talent. Iako su se mnoga poznata imena nakon glume bacila u redateljske vode. Volim i poštujem kad ljudi mogu upotrijebiti svoj talent u mnogim područjima.

Vaš trenutačni cilj je karijera?

Da. Razmislit ću o dobrim ponudama koje mi stižu. Jako volim svoj posao. No naravno da su mi moj privatni život i obitelj također jako važni.

Još lakše do novosti o omiljenim serijama i emisijama. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju