Glumačka karijera Öykü Karayel brzo napreduje. Mlada glumica progovorila je o počecima karijere, prelasku iz kazališta na TV ekrane, promjenama koje je angažman u serijama unio u njezin život i činjenicama iz njezina života koje nisu poznate široj javnosti.

Iako je dobila sporednu ulogu u seriji 'Ljubav i novac', tursku glumicu Öykü Karayel, to ne zabrinjava niti malo, a gledatelji Nove TV zavoljeli su njezin lik policajke Ipek.

Koja je definicija sreće?
Öykü: Sreća je vrlo apstraktan pojam. Mislim da sreću nije lako definirati. Osjećaj spokoja čini mi se konkretniji. Ako se u svome radnome okruženju i u odnosu s okolinom osjećate ugodno, to znači da ste spokojni. Sreća je ionako prolazna. Ja se trenutno osjećam vrlo spokojno.

Kad ste najsretniji?
Öykü: Najsretnija sam kad osjetim da sam se zaljubila.

Zaljubljujete li se lako?
Öykü: Ne, ja se naknadno zaljubim. To se dogodi tek nakon što s nekime prohodam.

Koliko vam je vremena potrebno da se s nekime zbližite i prihvatite ga kao prijatelja?
Öykü: Jedan moj profesor na Akademiji rekao je da se na početku odnosa kod ljudi mogu uočiti dvije vrste ponašanja. Neki ljudi odmah na početku svoje odnose uzdižu u nebesa, a drugi ih grade ni iz čega. Ja spadam u ovu drugu skupinu ljudi. Moji se odnosi razvijaju s vremenom. Zato su i stabilniji i dugovječniji.

Biste li nekome odmah mogli reći da ste se u njega ludo zaljubili?
Öykü: Ne znam, moje veze nikad nisu bile takve. Jednostavno se zaljubim i nema potrebe ni za kakvim objašnjavanjem.

Priključili ste se glumačkoj postavi serije Ljubav i novac. Misle li ostali glumci da ste hladna osoba?
Öykü: Da, znaju to misliti o meni. Znam to još iz vremena dok sam studirala. Zbog toga su mi čak nadjenuli i nadimak, koji ovom prilikom ne želim reći. Ja nikad prva ne započinjem razgovore. To i nije dobro. Upravo zato ljudima mogu djelovati hladno. Međutim, kad netko drugi započne razgovor, ja se opustim. Oni koji me bolje upoznaju, znaju da nisam takva.

U seriji Ljubav i novac igrate sporednu ulogu. Jeste li mislili da nakon jedne glavne uloge zaslužujete više od toga?
Öykü: To mi nije bio problem. Više sam se brinula što se priključujem glumačkoj postavi serije koja je na polovici. Pitala sam se hoću li se moći prilagoditi i što će gledatelji misliti. To što igram sporednu ulogu, uopće mi nije važno.

Kakav lik glumite? Hoće li se između vašeg lika i Omera nešto dogoditi?
Öykü: Glumim policajku. Ipek je nešto poput ženskog Omera. Ona je i majka. Bilo mi je vrlo teško uživjeti se u ulogu majke.

Koja je vaša najgora osobina?
Öykü: Mislim da sam inertna. Teško se pokrećem. Čak i kad trebam otići do trgovine ili kad se spremam na spavanje.

Zašto teška srca pristajete na intervjue?
Öykü:To nema veze s intervjuima. Inače ne volim puno govoriti. Takva sam još od djetinjstva. Kad bih se posvađala s roditeljima, napisala bih im pismo. Noću bi im to pismo stavila pod jastuk

I što je pisalo u tim pismima. Oko čega ste se najviše svađali?
Öykü:Primijetila sam da roditeljima tijekom svađa nisam sve otvoreno govorila i da me to tištalo. Zato je svako pismo počinjalo s Unatoč onomu što sam rekla, zapravo, osjećam se ovako... Pisala sam im da me tijekom svađe i onako ne bi shvatili. Jedanput kad su pismo pročitali priznali su da imam pravo.

Razumijem da ste na odnosu s roditeljima radili preko pisama, ali koja to žena tijekom svađe šuti? Nemate li zbog te šutljivosti probleme u odnosu s okolinom.
Öykü:Katkad mi to uzrokuje probleme, ali ja sam jednostavno takva. Naravno, s roditeljima više ne komuniciram preko pisama, ali kad sam napeta, i dalje ne mogu ništa reći. Svoje mišljenje iznosim poslije jer u tim trenucima zablokiram. To katkad zna izluditi okolinu.

U kakvoj ste četvrti odrasli?
Öykü: Majka i otac puno su radili, a mi smo imali dadilju koja se brinula o nama. Moja sestra Ezgi i ja igrale smo se skupa, stoga i nismo previše osjećale potrebu za drugim prijateljima. Odrasle smo u istanbulskoj četvrti Bahčelievler gdje nismo ni imale priliku igrati se na ulici. Naša baka živjela je u četvrti Findiklizade. Kad bismo otišle k njoj, vidjele bismo da se djeca igraju na ulici i sjede na ćilimima ispred vrata svojih kuća. Poslije bismo ispred svoga stana i mi tako stavile ćilim na kojem bismo sjedile i igrale se. Kad je počelo snimanje serije Sjever Jug, Ezgi i ja preselile smo se u svoj stan. Sad živimo na Galati, klasičnoj gradskoj četvrti u punom smislu riječi. S ulice se stalno čuju glasovi, vrlo je živahno. Napokon smo pronašle ambijent za kakvim smo godinama čeznule i zato smo jako sretne.

Pohađale ste žensku gimnaziju na Čemberlitašu... Zašto baš žensku gimnaziju?
Öykü: Nismo željele pohađati žensku gimnaziju, ali poslali su nas onamo kako bismo pri upisu na fakultet dobile više dodatnih bodova. Međutim, bilo je lijepo pohađati tu školu jer se nalazi u blizini lijepih četvrti kao što su Sultanahmet, Čemberlitaš i Džagalogu. Imale smo priliku ići u šetnju i razgledavanje. Stalno sam odlazila u muzeje.

Rekli ste da ste u djetinjstvu čak i igru shvaćali ozbiljno. Možete li nam reći nešto o sjećanjima iz djetinjstva u vezi s igrom?
Öykü: Ezgi i ja jako smo se voljele igrati. Svoje igre planirale smo i osmišljavale do pojedinosti.


Kad ste odučili da ćete se baviti glumom?
Öykü: Majka nas je često vodila u kazalište. Najčešće bismo odlazile u Gradsko kazalište, Narodno kazalište i kazalište Kenter. Sve je počelo kad sam jednog dana otišla na audiciju u kazalište Kenter. Ezgi i ja glumile smo zajedno u predstavama sve do zadnjeg razreda srednje škole. Ja sam uz to i slikala. U četvrtom razredu srednje škole ona se opredijelila za Akademiju likovnih umjetnosti, a ja za glumačku akademiju.

Poslije ste glumili u predstavi kazališne družine Krek. Jeste li očekivali da ćete tom predstavom postići toliki uspjeh?
Öykü: Ne, to nas je sve jako iznenadilo. U to vrijeme divili smo se predstavama Berkuna Ojuna i njegovu pogledu na ovaj posao. Upravo zato bila sam presretna što su me primili u družinu.

Što se promijenilo otkako ste počeli glumiti u serijama? Jesu li glavna ženska uloga u seriji i činjenica da vam je u seriji partner Kivanč Tatlitug promijenile vaš život?
Öykü: Ljudi su mi počeli prilaziti na ulici, ali to je sve. Nije se dogodilo ništa od velike važnosti. Nastavila sam živjeti kao i dosad. Moj ukus i prohtjevi nisu se promijenili. I nakon završetka snimanja serije sve je ostalo isto.
 

Izvor:http://www.ulkehaber.com/roportaj/haber/86224-oyku-karayel-keskin-cumleler-kuran-biri-degilim