U Crnoj ruži glumi Ebru, a što misli o seriji, čega se boji i što bi kod sebe najradije promijenila, saznajte u ovom razgovoru.

Edže Uslu se nakon deset godina vratila u Gaziantep. Smjestila se u isti hotel u kojem je bila dok je snimala seriju „Zerda“, udahnula isti zrak i ujedinila se s tamošnjim stanovništvom. Ebru, ženu iz velikoga grada u seriji „Crna ruža“, utjelovljuje uspješna glumica Edže Uslu.

Serija se snima u Gaziantepu. Jeste li se uspjeli prilagoditi tamošnjem životu?

Prije deset smo godina u Gaziantepu snimili seriju „Zerda“. Tada sam ondje ostala dvije godine, zato se sad ne osjećam kao stranac i opet odsjedam u istom hotelu. Jasno, nisam mogla provjeriti koliko se Gaziantep promijenio tijekom deset godina. Moj mi radni tempo ne daje mnogo prilike za razgledavanje.

Utječe li na vaš društveni život to što se set nalazi izvan Istanbula?

To je utjecalo pozitivno na moj društveni život jer sam se na neko vrijeme htjela udaljiti od života u gradu. U tom sam smislu zadovoljna, ali iskreno, moj privatni život pomalo pati. Međutim, nije mi problem biti udaljena od obitelji i prijatelja jer bih isti problem zbog napornog radnog tempa imala i da se serija snima u Istanbulu.

Kakav je interes lokalnog stanovništva za seriju?

Serija se svima jako sviđa i svi su zainteresirani za nju. Ljudi su povjerovali Ebruinoj priči i ona ih se dojmila. O tome govore kamo god odemo, a često nas posjete na setu.

Ozdžan Deniz pojavio se u prvoj epizodi i zatim je nestao. Svi se pitaju hoće li se ponovno pojaviti. Hoće li se Deniz vratiti u seriji?

Sve je moguće. U planu je i ta mogućnost. Svi ćemo zajedno otkriti što se događa u sezoni.

Mnogi kritiziraju vaše debele obrve u seriji. Pridajete li im pozornost?

Da, slažem se. Ebru je žena iz grada i zato je debljina i tamna boja mojih obrva izazvala mnoge kritike. Ni meni se to ne sviđa i ne mislim da bi to tako trebalo biti. Neki čak kritiziraju i da žene u konaku svojim frizurama i obrvama djeluju previše „gradski“. Govori se da izgledaju premoderno. Kao što sam rekla u odgovoru na prethodno pitanje, zbog intenzivnog rada u Antepu ne stižem se baviti privatnim životom. Dugo sam se trudila podebljati svoje tanke obrve i sad se time nažalost ne mogu pozabaviti jer ne mogu često dolaziti u Istanbul. Rješavam to sad na odmoru. Vjerujte, više od sviju želim da mi se obrve vrate u normalu. (Smije se.)

Volite li se gledati na televiziji?

To se mijenja. Volim svoj posao, ali katkad se previše kritiziram. Zato bih mogla reći da me većinu vremena umara gledati samu sebe. Znam neizmjerno mnogo kritizirati svoju frizuru, šminku, glumu i scenarij. Mislim da je to zato što sam preveliki perfekcionist.

Osjećate li razlike između stvarnog života i glume?

Ja sam profesionalac i nikada ne miješam stvarnost i maštu. To je pomalo shizofrenično i sliči zapravo onim slučajevima kada nas ljudi poistovjećuju s likovima. Kad posao završi, Edže opet postaje ona stara.

Ne vidimo vas često u medijima. Je li to svjestan izbor?

Oduvijek sam preferirala isticati svoj posao. Moj privatni život pripada meni i ne mislim da bi itko trebao znati detalje o njemu. Htjeli mi to ili ne, pokatkad nas na ulici fotografiraju bez dopuštenja ili nam pod nos guraju mikrofone. Ne mogu reći da mi to ne smeta. I ja sam na kraju čovjek i htjela bih u miru živjeti svoj život. Primjerice, mislim da su ova reportaža i emisije u koje sam pozvana dovoljne da me ljudi upoznaju.

Kako biste se opisali?

Ja sam prilagodljiva, osjećajna, simpatična, disciplinirana, marljiva, odgovorna, topla, precizna osoba koja svoj posao shvaća ozbiljno, voli svoj privatni život, brine se za svoje voljene, voli provoditi vrijeme u prirodi, s prijateljima i životinjama i ne podnosi neiskrenost i nepravdu. Ako volim, volim, ako ne volim, ne volim, i svi znaju da sam takva. Ne podnosim laži i nepravdu, ali s obzirom na to da sam strpljiva i mnogo toga skupljam u sebi, zna se dogoditi i da iznenada puknem. Možda bih se trebala pozabaviti tom svojom stranom.

Što vas je posljednje iznenadilo? Kajete li se zbog nečeg što ste učinili ili niste?

Veoma me iznenadio događaj u parku Gezi. U posljednje me vrijeme najviše razveselio ustanak nove generacije mladih i njihovo ujedinjenje s narodom. Proživljavamo teške dane, ali mislim da će se sve lijepo završiti. Svi smo ovo morali doživjeti kako bismo imali lijepu budućnost i tako je i bilo. Svi smo mi ljudi i svi smo katkad griješili u životu. I ja sam griješila i pokajala se, ali važno je iz toga moći izvući pouku.

Što vas u posljednje vrijeme najviše plaši?

Bojim se da se ljudi međusobno sve manje razumiju, a sve više sukobljuju, da zagađuju okoliš i brzo troše prirodne sirovine koje nam svima trebaju. Zato se nadam da ćemo moći živjeti u skladu s prirodom, udaljavajući se od konzumerizma koliko je to moguće. To za nekog poput mene može izgledati teško, ali nije nemoguće. Jer da bismo se osjećali i živjeli kao ljudi, ne trebaju nam televizija, popularnost i trgovački centri.

Biste li nešto promijenili u svom fizičkom izgledu?

Prije sam bila sportašica i htjela bih se tomu vratiti. Nažalost, na to utječe moj tempo rada. Nadam se da ćemo u novoj sezoni imati ustaljeniji način rada pa ću se moći vratiti sportu. Osim toga, područje ispod očiju mi je upalo i sve veći umor s godinama je pridonio tomu da izgledam umorno. Tomu sam doskočila i posvijetlila podočnjake. To je pozitivno utjecalo na moj posao. Trenutačno osim toga ne želim mijenjati ništa drugo.

 

Još lakše do novosti o omiljenim serijama i emisijama. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju