Na granicama zemlje Sarigola u sav glas žubori jedna rijeka. A iza rijeke dolazi Ekšisu. Ekšisu je domovina obitelji Selamoglu. Vođa obitelji Selamoglu, Riza-beg, stao je na čelo obitelji kada je prije tri godine ostao bez oca. Uvažavan je kao beg zbog svog junaštva i poštenja.

Njegov otac, Arslan-beg, koji je umro prije tri godine, nije mu ostavio samo plodnu zemlju i odgovornost za obitelj. Ostavio mu je i dvije „majke“. Jedna je njegova prava majka, gđa Melike, a druga mu je pomajka, gđa Gurbet, koju je njegov otac doveo kao drugu ženu. Pokojni Arslan-beg s Gurbet je imao još jednog sina, Metina Selamoglua koji je nekoliko godina mlađi od Rize.

Koliko je Riza bio svjestan svojih odgovornosti, toliko je Metin u svom poslu bio bezbrižan i razuzdan. Prema mišljenju njegove majke Gurbet, on bi trebao biti na čelu obitelji. Ali Metin se time ne zamara. Katkad mu se prohtije da ide u planine u lov na jelene, a katkad mu se prohtije da ide u Istanbul u lov na žene. Život dviju „majki“ pod istim krovom težak je kao i držanje vatre i baruta na istome mjestu. Iako je gđa Melike zakonita žena Arslan-bega, gđa Gurbet neće samo tako olako odustati od ostavštine. Ipak, s Arslan-begom ima sina Metina. Da nema njega, možda bi već odavno bila otjerana iz te kuće. Upravo joj je zato on najveća garancija, jer on ima pravo na sve što je pripadalo Arslan-begu. A Gurbet nema namjeru prepustiti ni najmanju sitnicu.

Gurbet svakodnevno savjetuje sinu da prestane sa svojim razuzdanim životom i da se uhvati posla. Otkud pravo Rizi da donosi odluke u ime čitave obitelji? I on je Arslan-begov sin. Na taj način Gurbet neprestano pokušava zavaditi braću, ali sve to Metinu ulazi na jedno, a izlazi na drugo uho. Njegov odnos sa starijim polubratom ustvari je dobar, moglo bi se čak reći i da se vole. Riza je pošten čovjek i ne namjerava ih otjerati. Ali Gurbet svejedno nema mira. Misli da joj Melike radi iza leđa, što je na kraju krajeva i istina. I Melike redovito podjaruje Rizu. Što Gurbet radi u ovoj kući? Ona je tek Arslan-begova „pogreška“. Žena mu je samo pred Bogom. Nema ni zakonsko ni moralno pravo ovdje živjeti. Za Metina ne može ništa reći, Arslanove je krvi. Ali ta žena… Ona je strankinja koja ne priliči ovoj obitelji, podla i podmukla žena koja samo želi zgrnuti novac. Riza se neprestano trudi pronaći ravnotežu između tih dviju žena. Ne želi rastužiti svoju pravu majku, ali i ne namjerava otjerati pomajku Gurbet iz kuće. Žudi za danom bez vike i svađe. Katkad mu te svađe prisjednu pa bukne. Ali ta je ljutnja kratkoga vijeka.

Riza ima i osamnaestogodišnju sestru Fatmu. Ona je mezimica mame Melike koja smatra da nitko nije dovoljno dobar za nju i koja je drži kao kap vode na dlanu. Kad ju je jednom prilikom ugledao Azer Barazoglu, ludo se u nju zaljubio. Oteo je tada još šesnaestogodišnju Fatmu i odveo je na imanje. Riza je sa svojim ljudima otišao za njima i banuo na imanje Barazogluovih. Srećom, g. Sejit je uvidio sinovu pogrešku i saznao da je to bilo protiv djevojčine volje te je predao Rizi njegovu sestru živu i zdravu. Zahvaljujući Rizinoj staloženosti, izbjeći će se rat oko djevojke. Ali rat u Azerovu srcu ne prestaje. Nastavlja voljeti Fatmu držeći se na distanci. A nakon ovog je događaja počeo sve više osjećati gnjev prema Rizi. I dalje mu u ušima odzvanja zvuk pljuske koju mu je Riza opalio kada je došao po sestru. Smatrajući da ju je zaslužio, g. Sejit nije pustio ni glasa, držao je da Riza ima pravo. To je Azeru sjelo možda čak i teže nego sama pljuska.

Iako je u kući toliko žena, situacija je svejedno dobra. Uza sve to treba pridodati i Muruvet, kućnu pomoćnicu. Ustvari, ne bi bilo pravedno reći da je pomoćnica, jer ona vodi čitavo kućanstvo. Ona je glavna svim djevojkama koje rade u kući. Ne zna se na čijoj je strani. Na strani Melike? Na strani Gurbet? To sam Bog zna. Muruvet zna bolje od svih kako nekome ići niz dlaku. Na strani je onih od kojih ima koristi. Zato je jednog dana na Melikinoj strani, a već drugi na Gurbetinoj.

Majstor Hajdar, Rizina desna ruka, nekada je bio tesar. Nekada davno, dok je Riza još bio dječak, došao je u kuću Selamogluovih ne bi li kraj kuće napravio garažu. Rizin otac Arslan-beg jako ga je zavolio te je s vremenom njihov odnos prerastao u prijateljstvo. Majstor Hajdar bio je načitan i produhovljen, davao je Arslan-begu savjete, pomagao mu u raznim poslovima i tako postao njegova desna ruka. Kada je Arslan-beg umro, postao je Rizina desna ruka i učitelj.

Naučio je Rizu rezbariti drvo, raditi kuće i tesati debla. Riza je od malih nogu bio oduševljen tim poslom, ne ispuštajući skalpel ni teslu iz ruku. Opuštao se radeći s drvom i daskama, udišući miris piljevine. Godinama je radio na malenoj kolibi na jednom tihom i mirnom mjestu. Kad god bi bio u brigama ili lošeg raspoloženja, odlazio bi u tu kolibu i dovršavao radove na prozorima, podu ili krovu. U tome bi pronalazio mir…