Svi znamo da su nam državna, javna i lokalna uprava među najgorima u svijetu.

Među ostalim i zato što su prekobrojne. I umjesto da se broj zaposlenih i broj jedinica lokalne samouprave smanje, država je odlučila županijama, jedinicama koje i inače imaju malo smisla, dati još veće ovlasti.

Sudeći prema temama koje prevladavaju u eteru, lako bi se zaključilo da Hrvatskom, na polovici mandata Vlade, teku med i mlijeko. Brojke, naravno, pokazuju nešto drugo – ne samo da nismo vratili rast od prije krize nego smo prije 30 godina bili razvijeniji nego danas. Mjereno pokazateljima, gotovo 40%!   

Sve to itekako utječe na ponudu i mogućnost pronalaženja posla. No čak i u ekonomski krnjoj Hrvatskoj zaposlenici traže uvjet više. Visina plaće itekako je važna, no sve je važnija atmosfera na poslu, odnos poslodavca prema zaposlenicima, mogućnost kreativnoga rada i napredovanja. Što ako toga nema?

Među EU obvezama koje smo dužni poštovati jest i ona o udjelu obnovljivih izvora energije. Zahtijevani udjel u ukupnim izvorima energije od 20 posto navodno smo prešli zahvaljujući, među ostalim, biomasi, dakle šumskome bogatstvu. No, stvari u stvarnosti nisu baš tako bijele kao na papiru.  

Iako smo među siromašnijim zemljama Europe teško se odričemo odlazaka na kavu ili u restorane. Znamo da takva navika nije jeftina, tim više što je uobičajeno da uz plaćeni račun ostavimo i štogod napojnice. U rubrici Moj novac govori se upravo o tome – kakvi su običaji, kome, koliko i kada ostaviti napojnicu.