Mandati starih uprava i nadzornih odbora u javnim poduzećima, agencijama i institutima uglavnom su istekli, Vlada ne imenuje nove, posao stoji i blokira gospodarski život.

U sjeni afere Karamarko podosta je tvrtki izletjelo s liste strateških projekata, među njima i ACI – isključivo zbog potrebe smanjivanja javnoga duga. Može li se uopće tvrtka brzinski prodati, koja joj je tržišna, ali i potencijalna vrijednost i još važnije, tko će Vladu natjerati da osmisli kriterije razvrstavanja važnosti tvrtki za državu?

S odlaskom nekadašnjega ministra financija Slavka Linića predstečajne su nagodbe pale u zaborav, no procesi još traju. Iako je prošlo dovoljno vremena, nijedna tvrtka nakon reprogramiranja dugova nije ni zagrebla u ono operativno – otvaranje novih tržišta, osmišljavanje novih proizvoda i poslovnih modela. U većini su tvrtki ostale stare uprave, one iste koje su poduzeće dovele na rub stečaja. Ekipa Informera istražila je zašto.
Nekadašnja izvozna perjanica, tekstilna industrija, odavno tone na dnu gospodarske važnosti. Utrka s jeftinom i nekvalitetnom proizvodnjom azijskih zemalja nikada nije imala smisla. Dio se kreativaca odlučio za potpuno drugačiji pristup – izradu manjih serija više cijene, više dodane vrijednosti i veće prepoznatljivosti.  Gledatelji mogu saznati više u novom izdanju Informera.